Moramo li, kako bismo se približili Bogu, odbaciti njegovu osobnost i biti uobličeni u pripadnika neke religije ili sekte?
Isus se snažno protivio obrascima i tradicijama. Vjerske vođe svoga doba ukorio je zbog toga što su ljudima sprječavali pristup Bogu. S druge strane, kako bi Bog, koji je ljude stvorio s raznovrsnošću osjećaja, značajka i gledišta, mogao prezirati takvu raznolikost? Upravo suprotno, On putem nje one koji mu služe uobličuje u pogledu njihove osnovne djelatnosti u Njegovu djelu na zemlji.
Svatko može doći k Bogu onakav kakav jest i naći ne religiju, nego živ odnos s Njim samim. Kršćanstvo nisu napabirčene dogme, nego otkrivenje Boga, Njegove pravednosti i ljubavi putem utvrđenih činjenica, osobito onih o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Vjerski obrasci mogu biti u skladu s duhovnom smrću, dok vjera u Isusa Krista znači slobodu, istinski život besplatno ponuđen svima.
Vjera nije biti naivan ili lakovjeran. Ona biblijsku poruku prihvaća zato što je prepoznata kao Božja Riječ. Istinska vjera nema veze s praznovjerjem, umišljenošću ili zaljubljenošću.
Ona dolazi od duha promišljanja. Vjera je čin pokornosti, odgovor na Božji poziv. Ona ne znači prihvaćanje bilo čega, nego priznavanje s potpunim uvjerenjem da je Bog uvijek u pravu.
