Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, koji Katolička Crkva slavi 14. rujna, poziva nas da svoj pogled ponovno usmjerimo prema znaku koji stoji u središtu kršćanske vjere. Pred Križem nestaju mnoge ljudske sigurnosti, ali upravo ondje počinje nada koju svijet ne može dati.

Na njemu vidimo Krista koji nije pobjegao od patnje, nije uzvratio mržnjom i nije prestao ljubiti kada je bilo najteže. Zato Križ nije samo uspomena na Veliki petak.

On je trajna poruka svakom čovjeku koji nosi teret, prolazi kroz kušnju, traži odgovor ili se pita gdje je Bog kada život zaboli. Isusov Križ govori da Bog nije daleko od čovjekove patnje. On ulazi u nju, nosi je i pokazuje da posljednja riječ ne pripada smrti, nego životu.

Križ nije znak da je Bog izgubio, nego da je ljubav pobijedila

Ljudskim očima Kalvarija je izgledala kao potpuni poraz. Isus je bio odbačen, ponižen i raspet. Njegovi su se učenici razbježali, a činilo se da je sve završilo. Ipak, upravo je mjesto koje je izgledalo kao kraj postalo početak spasenja.

U tome se krije jedna od najvećih poruka blagdana Uzvišenja Svetoga Križa. Bog ne djeluje uvijek onako kako čovjek očekuje. Mi bismo željeli da ukloni svaki križ, spriječi svaku bol i odmah odgovori na svaku molitvu. Ali vjera nas uči nečemu dubljem: čak i kada križ ne nestane, Bog može biti prisutan u njegovu nošenju.

Krist nije obećao život bez kušnji. Pokazao nam je, međutim, da nijedna kušnja proživljena s Njim ne mora biti besmislena.

Možda upravo danas nosiš nešto o čemu drugima ne govoriš. Možda te pritišće strah za obitelj, razočaranje, bolest, samoća, nepravda ili pitanje na koje dugo nema odgovora. Možda moliš, a čini ti se da se ništa ne mijenja.

Tada pogledaj Križ.

Ne zato da bi slavio bol, nego da bi se sjetio tko je na Križu pobijedio. Kristove raširene ruke govore da čovjek ni u svojoj najvećoj slabosti nije izvan dosega Božje ljubavi.

Uzvišenje Križa zato nije uzvisivanje patnje. Kršćanin ne traži bol radi boli. Uzvisuje se Kristova ljubav koja je bila snažnija od mržnje, oprost snažniji od osvete i život snažniji od groba.

Stavi pod Kristov Križ ono što više ne možeš nositi sam

Pred Križem čovjek ne mora glumiti da je snažan. Ondje možemo doći upravo takvi kakvi jesmo – umorni, ranjeni, zbunjeni i opterećeni. Možemo priznati Isusu ono što možda ne možemo izgovoriti nikome drugome.

Križ nas uči i opraštanju. Isus je usred vlastite muke odgovorio ljubavlju. To ne znači da zlo treba opravdavati niti da rane nisu stvarne. Znači da ne moramo dopustiti da nas ono što su nam drugi učinili zauvijek veže uz gorčinu.

Pred Križ možemo donijeti i vlastite grijehe. Krist nas ne poziva da od Njega bježimo kada padnemo, nego da Mu se vratimo. Križ nije zatvorena vrata grešniku, nego otvoreni put prema milosrđu.

Zato na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa zastani pred raspelom. Pogledaj Isusa i reci Mu ono što ti je na srcu. Predaj Mu osobu za koju se bojiš. Predaj Mu problem koji ne znaš riješiti. Predaj Mu svoju prošlost, svoje sutra i ono zbog čega noću nemaš mira.

Možda se okolnosti neće odmah promijeniti. Ali srce koje se osloni na Krista više ne nosi svoj križ samo.

Kada ponovno dođe trenutak u kojem će ti se činiti da je sve izgubljeno, sjeti se Kalvarije. Ondje je čovjek vidio kraj, a Bog je pripremao uskrsnuće.

Zato se kršćanin može nadati i kada još ne vidi izlaz.

Križ govori: bol nije posljednja riječ. Grijeh nije posljednja riječ. Strah nije posljednja riječ. Grob nije posljednja riječ.

Posljednja riječ pripada Kristu.

Molitva na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa

Gospodine Isuse Kriste,
danas stojim pred Tvojim svetim Križem
i zahvaljujem Ti za ljubav kojom si me ljubio do kraja.

Klanjam Ti se, Raspeti i Uskrsli Gospodine,
jer si od Križa, znaka boli i smrti,
učinio znak nade, spasenja i vječnoga života.

Položi danas pod svoj Križ
sve moje brige, strahove, rane i nemire.
Primi moje slabosti, moje grijehe
i sve ono što sam ne mogu nositi.

Kada mi život postane težak,
daj mi snagu da ne izgubim vjeru.
Kada ne razumijem Tvoje putove,
daj mi pouzdanje da ostanem uz Tebe.
Kada me drugi povrijede,
sačuvaj moje srce od mržnje
i nauči me opraštati kao što si Ti oprostio.

Blagoslovi moju obitelj,
čuvaj one koje volim,
ozdravi naše rane,
izmiri ono što je podijeljeno
i udalji od nas svako zlo.

Svetim znakom svoga Križa
zaštiti naš dom, naše misli,
naše odluke i naše životne putove.

Neka Tvoj Križ bude
moja snaga kada sam slab,
moja nada kada se bojim,
moje svjetlo kada ne vidim put
i moje utočište u svakoj kušnji.

Presveta Majko Marijo,
koja si vjerno stajala pod Križem svoga Sina,
ostani uz mene u mojim teškim trenucima.
Nauči me vjerovati i onda kada boli
i voditi me uvijek prema Isusu.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si svojim svetim Križem otkupio svijet.

Neka sveti Križ Kristov
bude nad nama, pred nama i uz nas,
danas i u sve dane našega života.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Amen.