Bog se pobrinuo za ovu obitelj, opisuju svoje svjedočanstvo kako se Bog brine za njihove potrebe i dao im je ono što nisu imali, te mu zahvaljuj posebno.
Ovo je istina svjedočanstvo jedne obitelj koju opisuju svoj život bez majke koja je preminula davno. Njihov život bez majke i dalje su tužni ali ipak je Božić prošao.
Opisuju svoj život bez majke i kako su proslavili Božić.
Obitelj Torić svjedoči kako i bez majke žive otajstvo Božića, kako im ni zemaljska smrt majke ne može »ukrasti« Božić niti zamračiti njegovu bît i radost rođenja Spasitelja. prenosi portal: glas-koncila.hr
U danima kad se govori kako se za Božić okuplja obitelj u osobitu veselju i da je Božić blagdan obitelji, izazovno je o tome slušati ili to živjeti u obitelji u kojoj nedostaje nosivi stup u emotivnom i svakom drugom pogledu podizanja obitelji – majka. No mi smo pohodili obitelj koja i bez majke živi otajstvo Božića i kojoj ni zemaljska smrt majke ne može »ukrasti« Božić niti zamračiti njegovu bît i radost rođenja Spasitelja.
Životi su dar od Boga
Mateo Torić (46) iz Zadra, profesor povijesti i zemljopisa, samohrani je roditelj čija je supruga Dijana, majka osmero njihove djece, preminula 2021. godine od zloćudne bolesti u 37. godini. Cijela Hrvatska nakon Dijanine smrti pomogla je tomu ocu i djeci jer je njih devetero živjelo u stanu od 60 četvornih metara. Po dobroti ljudi u uspjeloj humanitarnoj akciji za dom te brojne obitelji, Mateo je prikupljenim novcem kupio primjerenu kuću u zadarskom predjelu Bokanjac, u kojoj sada stasa osmero mališana koje je Dijana rodila u 12 godina njihova braka. »I još četvero na nebu«, dodaje Mateo. Ni nakon spontanih pobačaja zatvoriti se rađanju za njih dvoje nikad nije bila opcija. »U bazi je taj pokretač, nešto što je povezano s Bogom. Životi su dar od Boga«, ističe Mateo.
Djeca su: Debora (13), Ana (12), Judita (11), Šimun (10), Klara (9), Estera (6), Ivan (5) i Karmela (4). »Dijana kao supruga nedostaje u svakom pogledu. Nedostaje majka našoj djeci. Mi znamo i vjerujemo da je ona na nebu, kod Boga, da je živa, da je u duhu prisutna s nama te da zagovara i moli za nas. Znamo i da nam Krist proviđa po njoj, po njezinim molitvama. Osjećamo radost toga da je ona za nas, s nama. Ali, budući da smo ljudi od krvi i mesa, nedostaje taj fizički kontakt, glas«, kaže otac obitelji Torić.
Ove godine Torićevima je treći Božić bez majke. Na Badnjak, Božić i Uskrs djeca budu s djedom i bakom, užom i širom obitelju, ne budu sama. U svojem domu naprave jaslice
»Djeca govore da im majka nedostaje. To se pogotovo osjeća u ovo vrijeme godine. Karmela, najmlađe dijete, u bîti i ne zna što je pojam mama. Imala je godinu dana kad joj je mama umrla, tako da ona i ne zna što je mama. Ipak Karmela izrekne riječ ‘mama’, iako nije dugo živjela u njezinoj fizičkoj blizini. Kad nešto pričamo, ponovi za nama ‘mama’, ili kaže to kad vidi njezinu sliku. Ona je baš veselo dijete. Klara je najemotivnija, ona kaže da njoj nedostaje mama, često to govori. Svu je djecu to pogodilo, ali Klaru na poseban način. Starijoj djeci vidim u očima, osjeća se ta nostalgija za mamom. Prisutna je tuga, premda kao kršćani gledamo na to drugačijim očima. Baš nam nedostaje«, pripovijeda Mateo smireno, vjerničkim stavom duše.
Osjećaju majčin zagovor
Nedjeljom Mateo i djeca mole Časoslov, imaju pohvale, pjevaju i izreknu iskustvo, što je Bog činio u njihovim životima kroz protekli tjedan. »Jedno od pitanja koje pitam djecu je: ‘Fali li vam mama, gdje, u kojim situacijama?’ Onda oni govore, oslobode se, na kraju bude lijepo. Osjećaju njezin zagovor. Vidim djelovanje Krista preko Dijane u našem životu, njezin zagovor. To je počelo od trenutka njezine smrti. Najprije, grob za njezin pokop, kako se ‘pojavio’, ni na kraj pameti nam nije bilo da bi grob mogao biti na Gradskom groblju. Djeca su sa mnom išla u školu u Polaču gdje radim, njima je to bilo naporno, a sad je Bog providio da mogu ići u Katoličku osnovnu školu ‘Ivo Mašina’ koja je blizu naše kuće. Druga djeca idu u područnu školu gdje su isto dobre učiteljice koje im potpuno odgovaraju. Zatim, kuća koju smo dobili… Humanitarna je akcija počela na blagdan Svih svetih. Mi smo se pitali kojemu ćemo se svetcu utjecati da nam pomogne u kupnji primjerene kuće, a eto, na kraju su bili Svi sveti kad je počela akcija prikupljanja pomoći. Sav je novac prikupljen u mjesec dana. Pa kako nas je pratila Providnost kad smo tražili kuću. Nije bilo lako izabrati kuću za točno određeni iznos koji je prikupljen. A kuća je već u cijelosti bila izgrađena na Bokanjcu gdje smo i prije živjeli. U našoj blizini je škola. To sigurno nije slučajnost. Ima puno tih situacija«, napominje Mateo u vjeri da ih Dijana molitveno prati s neba.