Odlučiš više moliti, ozbiljnije pristupati sakramentima, ostaviti određeni grijeh i napokon urediti svoj odnos s Bogom. Očekuješ mir, a umjesto toga kao da počinje borba. Stare slabosti ponovno se javljaju, molitva postaje teža, dolaze rastresenost, sumnje i napasti, a ono što je prije izgledalo jednostavno odjednom zahtijeva mnogo više snage.

Upravo tada čovjek može napraviti opasnu pogrešku: zaključiti da njegova odluka nije imala smisla ili da ga je Bog napustio.
Iskustvo svetoga Padre Pija pokazuje nešto drugo. Njegov duhovni život nije bio put bez teškoća. Bio je obilježen molitvom i dubokom vjerom, ali i razdobljima snažnih unutarnjih borbi. Zato njegove duhovne pouke mogu biti posebno bliske čovjeku koji iskreno želi živjeti s Bogom, a istodobno otkriva koliko je slab.

Kršćanski život nije obećanje da će nakon odluke za Krista nestati svaka poteškoća. Isus nije obećao život bez križa.

Obećao je da nas neće ostaviti same.
Zato, kada nakon ozbiljnije odluke za Boga dođu kušnje, nemoj odmah pomisliti da si krenuo pogrešnim putem. Važnije pitanje glasi: što ćeš učiniti kada kušnja dođe?

Kušnja nije dokaz da te Bog napustio

Padre Pio dobro je poznavao unutarnju borbu. U njegovoj duhovnoj korespondenciji vidljivo je koliko je ozbiljno doživljavao napasti, ali i koliko je naglašavao pouzdanje u Boga.

Sveto pismo ne skriva činjenicu da čovjek koji želi pripadati Gospodinu može prolaziti kroz kušnje. Knjiga Sirahova upozorava: „Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju.“ (usp. Sir 2,1)

To mijenja način na koji gledamo vlastite borbe.
Napast sama po sebi nije grijeh. To što ti se pojavila loša misao, što osjećaš privlačnost prema staroj slabosti ili što prolaziš kroz razdoblje duhovne suhoće ne znači da si izdao Boga.

Presudno je što ćeš učiniti s onim što ti dolazi.
U kušnji možeš reći „ne“. Možeš zazvati Isusa. Možeš otići na ispovijed nakon pada. Možeš ponovno početi moliti nakon dana u kojima nisi molio. Možeš ustati i onda kada si uvjeren da više nema smisla pokušavati.
Upravo se tu pokazuje ustrajnost.

Čovjek ponekad misli da je snažna vjera ona koja nikada ne prolazi kroz krizu. Ali vjera se može pokazati upravo onda kada ne osjećamo ništa, a ipak kažemo: „Gospodine, ostajem uz Tebe.“

Bog može iskoristiti borbu da pročisti naše srce

U poukama pripisanim Padre Piju kušnje se uspoređuju s procesom čišćenja i oblikovanja. Slika je snažna jer pokazuje da ono što boli ne mora nužno biti besmisleno.

Kada se približavamo Bogu, počinjemo jasnije primjećivati ono što smo prije možda zanemarivali. Postajemo svjesniji svojih slabosti, sebičnosti, navezanosti i rana. Zbog toga nam se ponekad može učiniti da smo nakon obraćenja postali „gori“.

Možda nismo postali gori. Možda smo samo počeli jasnije vidjeti.
Svjetlo ne stvara prašinu u prostoriji. Ono je samo učini vidljivom.
Tako može djelovati i Božja milost. Kada Krist snažnije uđe u čovjekov život, osvjetljava i ono što treba ozdravljenje, oproštenje i promjenu.

Zato duhovna borba nije vrijeme za panično pitanje: „Zašto mi se ovo događa ako vjerujem?“
Bolje je pitati: „Gospodine, kako da Ti ostanem vjeran kroz ovo što prolazim?“

To ne znači da svaku životnu poteškoću treba pripisivati izravnom duhovnom napadu. Problemi mogu imati mnogo sasvim prirodnih uzroka. Ali u svakoj poteškoći vjernik može izabrati hoće li se zatvoriti ili će još čvršće položiti svoje pouzdanje u Boga.
Poslanica svetoga Jakova podsjeća: „Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života.“ (Jak 1,12)
Bog ne traži od nas da nikada ne osjetimo slabost. Traži da mu se u svojoj slabosti vraćamo.

Najopasniji trenutak zato možda nije sama kušnja, nego trenutak kada čovjek povjeruje da zbog nje više nema pravo doći Isusu.

Ako si pao, vrati se.
Ako ti je molitva postala suha, nastavi moliti.

Ako se boriš s istom slabošću, ne opravdavaj je, ali nemoj ni očajavati.
Ako si se udaljio, kreni ponovno.

Padre Pio poznat je po jednostavnom duhovnom poticaju koji sažima upravo takvo pouzdanje: moli, nadaj se i ne brini se.

Kršćanski put nije put čovjeka koji nikada ne padne. To je put čovjeka koji zna kome će se vratiti kada padne.
Možda se upravo sada nalaziš u razdoblju kada si se odlučio za Boga, a sve izgleda teže nego prije. Nemoj mjeriti Božju prisutnost samo svojim osjećajima ili lakoćom života.

Pogledaj križ.
Krist nije obećao da neće biti borbe. Pokazao je da ljubav može ostati vjerna i kroz križ – i da križ nema posljednju riječ.