Neke boli ne mogu se objasniti jednom rečenicom niti izliječiti jednostavnim savjetom. Postoje rane koje čovjek nosi duboko u sebi: gubitak voljene osobe, raspad obitelji, bolest, izdaja, problemi s djecom, samoća, neizvjesnost ili teret koji traje toliko dugo da se čini kako više nema snage za još jedan dan.
Upravo tada čovjek može početi postavljati najteža pitanja: Gdje je Bog? Čuje li me? Vidi li što prolazim? Jesam li ostao sam?
Sveto pismo ne obećava život bez suza. Ali iznova donosi nešto snažnije: sigurnost da čovjek u svojim suzama nije zaboravljen. Bog nije prisutan samo u danima kada nam sve ide dobro.
On ostaje Bog i onda kada ne razumijemo što se događa, kada molitva postane samo uzdah i kada više nemamo riječi kojima bismo izrazili ono što nosimo u srcu.
David je poznavao takve trenutke. Bio je okružen nevoljama, progonjen, iscrpljen i u strahu, ali usred svega mogao je izgovoriti snažnu istinu: „Gospodin misli na me.“ (usp. Ps 40,18)
Možda je upravo to riječ koju danas trebaš čuti: Bog misli na tebe.
Tvoja bol nije dokaz da te je Bog napustio
Kada dugo traje nevolja, lako je pomisliti da smo nešto pogriješili ili da se Bog udaljio. No patnja sama po sebi nije dokaz Božje odsutnosti. Mnogi ljudi u Svetom pismu koji su bili blizu Bogu prolazili su kroz teške kušnje. Plakali su, čekali, pitali, padali na koljena i vapili za pomoć.
Vjera ne znači pretvarati se da ne boli. Vjera znači usuditi se doći pred Boga upravo s onim što boli.
Ne moraš pred Njim biti snažan. Ne moraš skrivati suze. Ne moraš imati savršeno sastavljenu molitvu. Možeš Mu reći: „Gospodine, teško mi je. Ne razumijem. Umoran sam. Trebam Te.“
I takva molitva može biti jedna od najiskrenijih molitava tvoga života.
Bog poznaje ono što drugima ne možeš objasniti. Poznaje noći u kojima nisi mogao spavati. Poznaje pitanje koje te proganja. Poznaje strah koji skrivaš iza osmijeha. Poznaje tvoju čežnju da se nešto konačno promijeni.
Zato nemoj svoju bol tumačiti kao dokaz da te Bog zaboravio.
On vidi i ono što nitko drugi ne vidi.
Bog još uvijek može napisati novo poglavlje
Kada se čovjek nalazi usred oluje, vidi uglavnom ono što je neposredno pred njim. Bog vidi dalje.
Prorok Jeremija prenosi Božju riječ narodu koji je prolazio kroz teško razdoblje: „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam… naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“ (Jer 29,11)
Te riječi ne znače da će svaki problem nestati preko noći. One nas podsjećaju da sadašnja bol nije cijela priča.
Bog može otvoriti put ondje gdje ga sada ne vidiš. Može dati snagu za ono što danas izgleda nepodnošljivo. Može poslati osobu koja će biti odgovor na molitvu. Može liječiti srce korak po korak. Može iz onoga što danas izgleda kao ruševina izvesti nešto što još ne možeš zamisliti.
Zato nemoj odustati od molitve samo zato što odgovor još nije došao.
Ako danas nemaš snage za dugu molitvu, reci samo:
„Isuse, ostani sa mnom.“
Ako ne znaš što dalje, reci:
„Gospodine, vodi me kroz ovaj dan.“
Ako ti se čini da te nitko ne razumije, podsjeti svoje srce:
„Bog zna kroz što prolazim.“
Možda se okolnosti neće odmah promijeniti, ali Božja prisutnost može promijeniti način na koji kroz njih prolaziš.
Tvoje suze nisu nevidljive. Tvoj vapaj nije izgubljen. Tvoj život nije zaboravljen.
I dok ti možda danas vidiš samo svoju bol, Bog vidi i ono što dolazi poslije nje.
Zato izdrži još jedan korak. Pomoli se još jednom. Otvori Mu srce još jednom.
Gospodin misli na tebe.
I kada nemaš snage držati se za Njega onako kako bi želio, vjeruj da On ne prestaje držati tebe.
