Koliko puta smo se našli pred životnim izazovima koji su nam se činili preteškima? Trenuci boli, razočaranja, neuspjeha i neizvjesnosti ponekad nas mogu dovesti do toga da posumnjamo u sebe, ali i u Božju prisutnost.
Upravo tada najviše trebamo podsjetnik da nismo sami. Bog vidi ono što mi ne vidimo i vodi nas putem koji često ne razumijemo odmah, ali koji nas na kraju vodi prema dobru.
Ponekad nas život odvede na strme putove. Na mjesta gdje smo umorni, ranjeni i gdje nam se čini da više nemamo snage za još jedan korak. Gledamo prema nebu i pitamo se: „Bože, jesi li još uvijek sa mnom?“
A onda, baš u trenucima kada je srce najteže, kroz maglu naših briga pojavi se svjetlo. Ne uvijek glasno i snažno, nego tiho, nježno i ohrabrujuće.
Križ na vrhu brda podsjeća nas da nijedna patnja nije uzaludna. Nijedna suza nije neprimijećena. Bog nikada ne napušta one koji Mu vjeruju, čak ni onda kada Ga ne osjećaju blizu.
Možda danas nosiš križ koji nitko ne vidi. Možda te boli prošlost. Možda te plaši budućnost. Možda si umoran od borbe koju vodiš u tišini. Ali pogledaj prema svjetlu koje dolazi od Boga.
Ono nas podsjeća da tama nema posljednju riječ
Bog nije obećao da neće biti oluja. Obećao je da kroz njih nećemo hodati sami. On ostaje uz nas i onda kada se osjećamo slabo, izgubljeno ili obeshrabreno.
Zato nemoj odustati. Ne spuštaj pogled pred životnim teškoćama. Podigni oči prema Onome koji te stvorio, koji poznaje svaku tvoju suzu, svaki strah i svaku molitvu izgovorenu u tišini srca.
Možda danas ne vidiš put, ali Bog vidi tvoje sutra. Možda sada ne razumiješ razlog svoje boli, ali jednoga dana shvatit ćeš da te upravo kroz nju vodio prema nečemu većem i ljepšem.
Budi hrabar. Budi strpljiv. Budi vjeran. Jer nakon svakog križa dolazi uskrsnuće. Nakon svake noći dolazi zora. Nakon svake suze dolazi utjeha.
Ono što te čeka ispred tebe veće je od svega što je ostalo iza tebe. Ne boj se. Bog ide ispred tebe, a Njegova ljubav nikada ne gubi put do tvoga srca.
