Postoje povrede koje ne nestanu nakon jednog razgovora, jedne isprike ili jedne molitve. Riječ koju je netko izgovorio može ostati u nama godinama. Izdaja osobe kojoj smo vjerovali može promijeniti način na koji gledamo druge.

Nepravda može toliko zaboljeti da nam se svaki govor o oprostu učini preteškim. Upravo tada kršćanski oprost treba pravilno razumjeti. Bog od ranjenog čovjeka ne traži da kaže kako se ništa nije dogodilo.

Oprost ne pretvara zlo u dobro, ne ukida potrebu za pravdom i ne znači da moramo ponovno dopustiti nekome da nas povrjeđuje.

Oprost znači da svoju ranu, ljutnju i želju za osvetom postupno predajemo Bogu. To ponekad nije jedan trenutak, nego put. Rana se može ponovno javiti i nakon što smo odlučili oprostiti.

Tada istu bol ponovno donosimo Gospodinu. Sveto pismo na tom putu daje riječi koje mogu postati molitva ranjenoga srca.

Kada srce govori „ne mogu“, Božja riječ pokazuje prvi korak

1. „Ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke…“

Matej 6,14-15

„Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“

Isus oprost stavlja u samo središte kršćanskog života. To ne znači da moramo čekati trenutak kada više ništa ne osjećamo. Možemo još biti povrijeđeni, a ipak pred Bogom donijeti odluku: ne želim živjeti od osvete. Gospodine, predajem ti ovu osobu i ono što mi je učinila.

2. „Budite jedni drugima dobrostivi… praštajući jedni drugima“

Efežanima 4,31-32

„Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“

Gorčina može dugo ostati skrivena u čovjeku. Izvana možemo nastaviti normalno živjeti, a iznutra svaki spomen neke osobe ponovno otvara ranu. Božja riječ nas poziva da ne dopustimo da ono što nam je netko učinio određuje kakvi ćemo mi postati.

3. „Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi“

Kološanima 3,13

„Podnosite jedni druge i praštajte ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!“

Kršćanin ne oprašta zato što je druga osoba nužno zaslužila oprost. Gleda prema Kristu i prisjeća se koliko je njemu samome oprošteno. Kada nemamo dovoljno snage za oprost, možemo moliti: „Isuse, ja ovo ne mogu sam. Nauči me opraštati kao što Ti opraštaš meni.“

4. „Praštajte i oprostit će vam se“

Luka 6,37

„Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.“

Povreda lako postane presuda: „Nikada mu neću oprostiti.“ Isus nas poziva da konačni sud prepustimo Bogu. To ne znači poricati odgovornost počinitelja. Možemo jasno reći da je nešto bilo pogrešno, postaviti granice i tražiti pravdu, a istodobno ne hraniti mržnju.

Oprost ne briše prošlost, ali može osloboditi budućnost

5. „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“

Matej 18,21-22

„Tada pristupi k njemu Petar i reče: ‘Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?’ Kaže mu Isus: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.’“

Isus ne daje Petru matematičku granicu nakon koje više nije potrebno opraštati. Pokazuje mu da milosrđe ne možemo voditi kao računovodstvo. Ali ni ove riječi ne znače da čovjek mora ostati izložen nasilju, manipulaciji ili neprestanoj nepravdi. Oprost i zdrave granice mogu postojati zajedno.

6. „Kad ustanete na molitvu, otpustite“

Marko 11,25

„Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.“

Isus povezuje oprost s molitvom jer upravo pred Bogom možemo biti potpuno iskreni. Ne moramo glumiti da rana ne boli. Možemo reći: „Bože, još sam ljut. Još me boli. Želim oprostiti, ali ne znam kako.“ Takva iskrena molitva može biti početak ozdravljenja.

7. „Ljubav ne pamti zlo“

1. Korinćanima 13,5

„Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.“

Ne pamtiti zlo ne znači izgubiti sjećanje na ono što se dogodilo. Neke događaje nikada nećemo zaboraviti. Ali možemo prestati svakodnevno otvarati istu knjigu dugova i u sebi računati što nam druga osoba duguje. Bog može izliječiti sjećanje tako da ono više ne upravlja našim životom.

8. „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“

Rimljanima 12,21

„Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.“

Možda je upravo ovo jedna od najvažnijih poruka za čovjeka koji je povrijeđen. Ono što ti je učinjeno ne mora odlučiti kakav ćeš čovjek postati. Tuđe zlo ne mora proizvesti novo zlo u tebi. S Kristom je moguće prekinuti taj lanac.

Ako danas nosiš ranu koju još nisi uspio otpustiti, nemoj misliti da Bog ne vidi tvoju borbu. Reci mu istinu. Reci mu ime osobe koja te povrijedila. Reci mu što se dogodilo i koliko boli.

A onda počni jednostavno:

„Isuse, još uvijek boli. Ne mogu promijeniti ono što se dogodilo, ali ne želim da ova rana upravlja mojim srcem. Dajem Ti svoju ljutnju, svoje suze i svoju želju za pravdom. Nauči me oprostiti bez opravdavanja zla. Daj mi mudrost postaviti granice gdje su potrebne i oslobodi moje srce od mržnje. Ono što ja ne mogu, učini Ti u meni. Amen.“

Oprost možda neće promijeniti osobu koja te povrijedila.

Ali kada svoju ranu predaš Kristu, ona više ne mora imati posljednju riječ nad tvojim životom.