Postoje trenuci u kojima riječi više nisu dovoljne. Čovjek može moliti, nadati se i tražiti odgovor, a ipak pred njim ostane križ koji ne razumije. Upravo takvu Mariju susrećemo na Kalvariji. Pred njezinim očima nalazi se Isus, njezin Sin, razapet i izložen patnji, a ona ne odlazi.
Evanđelje ne opisuje Mariju kao nekoga tko je razumio svaki razlog te strašne boli. Pokazuje nam nešto možda još snažnije – Majku koja ostaje uz svoga Sina.
„Uz križ su Isusov stajale majka njegova…“ (Iv 19,25).
Samo jedna riječ – stajala – govori mnogo. Marija nije mogla zaustaviti ono što se događalo, skinuti Isusa s križa niti ukloniti njegovu bol. Ali mogla je biti uz njega. I bila je.
U tome se krije velika pouka i za naš život. Vjera ne znači da ćemo uvijek dobiti odgovor na pitanje zašto nam se nešto dogodilo. Ne znači ni da će svaka patnja odmah nestati nakon molitve. Ponekad vjera znači ostati uz Boga čak i onda kada ništa ne razumijemo.
Isus nam s križa daje svoju Majku
Usred vlastite muke Isus vidi Mariju i učenika kojega je ljubio. Tada izgovara riječi koje Crkva stoljećima čuva kao dragocjenu poruku: „Ženo! Evo ti sina!“ A učeniku govori: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26-27).
Na Kalvariji se tako događa nešto veliko. Marijino majčinstvo otvara se prema Kristovim učenicima. Zato kršćanin Mariji može pristupiti kao Majci koja poznaje ljudsku bol, ali koja čovjeka nikada ne zadržava kod sebe – ona ga vodi svome Sinu.
Kada nas pogodi bolest, gubitak, razočaranje ili neizvjesnost, lako je pomisliti da nas je Bog napustio. Kalvarija pokazuje drugačije. Bog može biti najbliži upravo onda kada ga zbog vlastite boli najmanje osjećamo.
Marija nije pobjegla od križa. Ostala je vjerna.
Nije prestala vjerovati zato što se pred njezinim očima događalo nešto strašno. U njezinoj šutnji nalazimo vjeru koja ne postavlja Bogu uvjete: „Vjerovat ću samo ako sve završi onako kako ja želim.“
To je vjera koja govori: „Gospodine, ne razumijem, ali ostajem uz tebe.“
Poslije Velikog petka dolazi uskrsno jutro
Križ nikada nije posljednja riječ kršćanstva.
Dok Marija stoji pod križem, ljudskim očima sve izgleda izgubljeno. Učenici su se razbježali, Isus umire, a nade koje su njegovi sljedbenici nosili kao da nestaju. Ipak, Bog već priprema uskrsno jutro.
To je poruka koju trebamo čuti kada prolazimo kroz vlastiti „Veliki petak“.
Možda danas nosiš križ o kojemu gotovo nikome ne govoriš. Možda moliš za člana obitelji, čekaš dobre vijesti, prolaziš kroz samoću ili se pitaš zašto Bog dopušta nešto što ne možeš razumjeti.
Pogledaj Mariju pod križem.
Ona nas ne uči kako izbjeći svaku bol. Uči nas kako kroz bol ne izgubiti Boga.
Kada ne možeš promijeniti okolnosti, još uvijek možeš ostati vjeran. Kada nemaš odgovore, još uvijek možeš moliti. Kada ti se čini da je sve završilo, možeš se sjetiti da je nakon Kalvarije došlo uskrsnuće.
Zato Marijina prisutnost pod križem nije samo slika majčine tuge. Ona je svjedočanstvo vjere koja ostaje do kraja.
Majko Marijo, kada nam križ postane težak, pomozi nam da ne pobjegnemo od Isusa. Kada ne razumijemo Božje putove, nauči nas vjerovati. Kada nam ponestane snage, podsjeti nas da nijedna tama nije snažnija od Kristova uskrsnuća. Vodi nas svome Sinu i pomozi nam ostati uz njega – u radosti, u kušnji i u svakom danu našega života.
