Evanđelje dana za ponedjeljak, 4. studenoga 2024. godine: Ne pozivaj svojih prijatelja nego siromahe i sakate. (Luka 14, 12-14)
Prvo čitanje:
Fil 2, 1-4
Ispunite me radošću: složni budite!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego — u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 131, 1-3
Pripjev: Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!
Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni.
Vezani članci:
Dan sjećanja: 34 godine od žrtve Vukovara i Škabrnje 18. studenoga 2025. 03:46 U tisućama upaljenih svijeća kod spomenika “I u mom gradu Vukovar svijetli”, Splićani su uoči Dana sjećanja iskazali poštovanje žrtvi…
Evanđelje za ponedjeljak: Dar Božjeg mira 24. studenoga 2025. 02:30 Isus nas poziva da primimo mir koji samo Bog daje Isus i danas govori svakome od nas: „Kad bi spoznao…
U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka
Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme, reče Isusu prvaku farizejskom koji ga pozva: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« (Luka 14, 12-14)
Evanđelje dana – komentar Jedne subote, neki starješina farizejski pozove Gospodina svojoj kući na objed. Nije to bio čin iskrena gostoprimstva, nego prije pokušaj vjerskih vođa da Sina Božjega uhvate u kakvoj pogrešci.
Ušavši u farizejevu kuću, Gospodin Isus je vjerojatno vidio uzvanike kako nastoje zauzeti prva mjesta za stolom. Željeli su istaknuta i časna mjesta. To što je i on bio gost nije ga priječilo da govori o iskrenosti i pravednosti.
Isus drži lekciju svom domaćinu o tome koga treba, a koga ne treba pozvati na večeru? Je li njegov domaćin očekivao neku uslugu ili nagradu od Isusa? Je li želio impresionirati susjede čašću da ugosti “čudotvorca” iz Galileje? Isus ispituje i naša srca. Pokazujete li naklonost i velikodušnost onima koji će vam uzvratiti istom mjerom? Što je s onima koji nemaju sredstava da vam se oduže – siromašnima, bolesnima i onima u nepovoljnom položaju? Velikodušnost zahtijeva određenu mjeru samopožrtvovnosti. Ne osiromašuje, nego obogaćuje dušu darivatelja. Prava velikodušnost izvire iz srca punog milosrđa i suosjećanja. Bog nas je prvi ljubio, a naša je ljubav odgovor na njegovu veliku milost i dobrotu prema nama.
Isus je podučavao da je bolje biti promaknut na časno mjesto nego ga sam prigrabiti a kasnije ga morati odstupiti. On sam živi je primjer samoodricanja (Filipljanima 2, 5-8). On se ponizio i Bog ga je uzvisio. Svaki koji se uzvisuje bit će od Boga ponižen.
