Budući da je Euharistija vrhunac kršćanskog života, sveta misa ima posebnu snagu koju naše osobne molitve nemaju. Praksa služenja mise za određene nakane potječe još iz ranog kršćanstva.
Natpisi pronađeni na grobnicama u rimskim katakombama iz 2. stoljeća svjedoče o ovoj tradiciji. Primjerice, epitaf na grobu Abercija (†180.), biskupa Hieropolisa u Frigiji, poziva vjernike da mole za pokoj njegove duše. Tertulijan (oko 200. g.) spominje obilježavanje godišnjica preminulih supružnika molitvama i prinošenjem žrtava, tj. svetom misom. Ova se praksa također vidi u Ispovijestima svetog Augustina (oko 397.), gdje njegova majka sveta Monika moli sina riječima: “Samo te jedno molim, da me se sjetiš na Gospodnjem oltaru.”
Kanonsko pravo potvrđuje ovu drevnu praksu te navodi: “U skladu s odobrenom praksom Crkve, svakom svećeniku koji slavi ili koncelebrira dopušteno je primiti prinos za primjenu mise na određenu nakanu” (kan. 945 §1). Nadalje stoji: “Kršćanski vjernici koji daju prinos za primjenu mise na svoju nakanu pridonose dobru Crkve i tim prinosom dijele njezinu brigu za potporu njezinih službenika i djela” (kan. 945 §2).
Ova se odredba odnosi na dugogodišnju praksu da vjernici daju određeni novčani prilog Crkvi za nakanu koju svećenik prinosi tijekom mise, piše Aleteia.
Kad čuju ovu praksu, mnogi bi ljudi mogli doći u iskušenje da pomisle da je to “simonija”, prodaja svetih stvari za novac. Međutim, baltimorski katekizam objašnjava: “Nije simonija, ili kupnja svetih stvari, ponuditi svećeniku novac za služenje mise na našu nakanu, jer svećenik ne uzima novac za samu misu, nego za svrhu opskrbe stvarima potrebnim za misu i za vlastito uzdržavanje.”
Iako je istina da je ovaj običaj u prošlosti zlorabljen, Crkva postavlja posebna pravila u vezi s novcem koji se plaća za misne nakane. Svako biskupsko vijeće određuje iznos koji je prihvatljiv za regiju, ali svećenik će služiti misu na nakanu čak i ako netko za to nema novca. Važan dio je upamtiti da ne plaćate za milosti od Boga (koje su beskrajne vrijednosti i ne mogu se platiti), već za materijalne stvari koje su uključene u slavljenje te određene mise.
Papa Pavao VI. je rekao: “Misa je najsavršeniji oblik molitve!” Ima ogromnu snagu i bezbrojna su se čuda i obraćenja dogodila kroz stoljeća služenjem misa na određenu nakanu ili osobu. Misne nakane veliko su blago Crkve i imaju nesagledivu duhovnu težinu.”
