Rodila je u komi, a zatim doživjela susret sa svetim papom

Majka dvoje djece iz Italije proživjela je iskustvo koje je moglo završiti velikom tragedijom. U 32. tjednu trudnoće doživjela je teško krvarenje u mozgu i pala u komu, dok su liječnici vodili borbu za njezin život i život njezina nerođenog djeteta.

No upravo u tim najtežim trenucima, kada nije mogla razgovarati sa svojom obitelji niti znati što se događa oko nje, prema vlastitom svjedočanstvu doživjela je neobičan susret sa svetim Ivanom Pavlom II.

Taj susret, ispunjen molitvom, utjehom i osjećajem Božje blizine, ostavio je dubok trag u njezinu životu. Njezina priča podsjeća nas na snagu vjere, važnost molitve i dragocjenost svakoga ljudskog života, ali i na veliko poslanje liječnika koji se svakodnevno bore za svoje pacijente.

Ivana Greco imala je 33 godine i živjela je u Cataniji na talijanskom otoku Siciliji. Bila je majka djevojčice Giuditte i očekivala je rođenje svojega drugog djeteta. Trudnoća je tekla svojim tijekom, a obitelj se pripremala za dolazak još jedne djevojčice.

Međutim, sve se iznenada promijenilo kada je Ivana doživjela krvarenje u mozgu. Zbog teškog zdravstvenog stanja završila je na odjelu intenzivne skrbi bolnice Garibaldi, gdje je primljena u komi.

Liječnici su se našli pred iznimno zahtjevnim zadatkom. Morali su učiniti sve kako bi spasili majku, ali i omogućili sigurno rođenje djeteta koje još nije bilo spremno za dolazak na svijet.

Dana 16. ožujka 2013. godine carskim rezom rođena je Rebecca Maria, djevojčica teška približno 1,53 kilograma. Zbog prijevremenog rođenja smještena je na odjel neonatologije, gdje je dobila potrebnu medicinsku skrb.

Dok je njezina kći započinjala borbu za život izvan majčine utrobe, Ivana je i dalje bila u komi. Njezina obitelj čekala je vijesti i nadala se da će ponovno otvoriti oči.

Susret sa svetim Ivanom Pavlom II. koji joj je donio mir

Ono što je Ivana poslije ispričala privuklo je pozornost brojnih vjernika. Prema njezinu svjedočanstvu, tijekom kome imala je iskustvo nalik snu u kojem se našla u neobičnom i zastrašujućem okruženju.

Osjećala je strah i nesigurnost, a zatim je ugledala poznato lice. Bio je to, kako je vjerovala, pokojni papa Ivan Pavao II., Karol Wojtyła.

Opisala je kako ju je pozvao k sebi, a ona ga je zamolila da joj ne dopusti umrijeti. Njegova blizina i osmijeh donijeli su joj utjehu.

U svojem svjedočanstvu posebno je istaknula da joj se predstavio kao Karol Wojtyła, a ne kao aktualni papa. Razgovarali su i o papi Franji, koji je upravo tih dana bio izabran za poglavara Katoličke Crkve.

Najdublji dio toga iskustva, prema Ivaninim riječima, bila je zajednička molitva. Osjećala je da je sveti papa prati, ohrabruje i poziva na pouzdanje u Boga. Molili su i zazivali zagovor Blažene Djevice Marije.

Ivana je opisala kako je u jednom trenutku osjetila nešto što je protumačila kao Isusov dah ljubavi koji joj je ispunio pluća. Za nju je to bio snažan duhovni doživljaj povezan s povratkom svijesti.

Njezino svjedočanstvo podsjeća na riječi koje je Ivan Pavao II. izgovorio na početku svojega pontifikata:

„Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!”

Te riječi i danas ohrabruju ljude koji prolaze kroz bolest, strah i neizvjesnost. Kršćanska vjera ne obećava život bez patnje, ali nas uči da ni u najtežim trenucima nismo izvan dosega Božje ljubavi.

Probudila se iz kome i doznala da je njezina kći živa

Dana 29. ožujka 2013. godine Ivana se probudila iz kome. Međutim, njezin prvi susret sa stvarnošću bio je ispunjen strahom.

Primijetila je da više nije trudna i nije znala što se dogodilo s njezinim djetetom. Za majku koja se probudila nakon toliko dana neizvjesnosti to je bio iznimno težak trenutak.

Liječnik ju je ubrzo umirio i pokazao joj fotografije djevojčice Rebecce Marije, koje je njezin suprug Paolo snimio dok je dijete bilo u inkubatoru.

Spoznaja da je njezina kći živa donijela joj je veliko olakšanje i radost.

Prema objavljenom svjedočanstvu, Ivana se oporavila bez neuroloških oštećenja. Bila je zahvalna za vlastiti život, za život svoje kćeri i za trud medicinskog osoblja koje je učinilo sve kako bi ih spasilo.

Svoje ozdravljenje povezivala je s iskustvom koje je doživjela tijekom kome, ali pritom nije zaboravila liječnike. Naprotiv, njihovu stručnost i požrtvovnost smatrala je neizostavnim dijelom svojega spasenja.

U razgovoru nakon izlaska iz bolnice istaknula je kako su se u njezinu iskustvu susreli ljudsko djelovanje i ono što je ona prepoznala kao Božju pomoć.

Ova priča nije samo svjedočanstvo o neobičnom iskustvu tijekom kome. Ona je i podsjetnik koliko je ljudski život dragocjen, koliko je važno ne gubiti nadu i koliko dobra može nastati kada se znanje, briga za čovjeka i vjera susretnu.

Za vjernike posebno značenje ima molitva za bolesne i zagovor svetaca. Katolička Crkva uči da sveci zagovaraju vjernike pred Bogom, ali da je sam Bog izvor milosti i spasenja.

Sveto pismo nas ohrabruje riječima:

„Gospodin je blizu onima koji su skršena srca.” (Ps 34,19)

Važno je naglasiti da je Ivanino iskustvo osobno svjedočanstvo. Nije potvrđeno da je ovaj događaj Katolička Crkva službeno priznala kao čudo po zagovoru svetog Ivana Pavla II.

Ipak, njezina priča može biti poticaj svakome tko se suočava s bolešću, brigom za obitelj ili strahom od budućnosti. Molitva ne znači odustajanje od liječenja, nego pouzdanje u Boga uz prihvaćanje medicinske pomoći.

Jer i onda kada ne znamo što nas čeka, možemo svoje strahove, svoje obitelji i svoj život povjeriti Bogu.