Živimo u vremenu u kojem tražimo veliko, snažno i dramatično, zaboravljajući da Bog često dolazi tiho – u jednostavnosti dana i šutnji srca.
Ostao je samo motor – i tišina. U toj tišini, osjetio sam Njega. Ne mogu ti to objasniti. Nije to bio glas ni slika. Bila je prisutnost. Osjećaj da nisam sam.
Da netko vozi sa mnom. I da zna sve. Tada sam zaplakao. Po prvi put nakon mnogo godina. Nisu to bile suze tuge, nego olakšanja. Kao da je netko skinuo težak kamen s moga srca.
Znao sam – Bog me još nije zaboravio.
Nisam tražio čudo. Nisam išao na duhovnu obnovu. Samo sam bio ranjen čovjek na putu. A On je došao. Jer takav je Bog. Tiho dolazi, kad misliš da je sve izgubljeno.
