U onaj će dan grana Gospodnja biti lijepa i slavna; i plod će zemlje biti izvrstan i privlačan za one Izraelce koji su pobjegli” (Izaija 4:2,)
Kroz cijeli Stari zavjet, grana koja se spominje da izlazi nije nitko drugi do Isus Krist, Gospodar slave. Prema Izaiji, postojat će crkva kojoj će se on činiti lijepim, izvrsnim i lijepim. Strastveno će se zaljubiti u muškarca kojeg vide kao slavnog.
Upravo sada, postoji crkva ostatka koja ne želi ništa osim Krista. On je centar privlačnosti, a ljudi su usredotočeni na njega. To su oni za koje Izaija govori da su “…izbjegli iz Izraela”. Doista, crkva posljednjih dana koja će biti ispunjena Božjom slavom više je od puke crkve kojoj je oprošteno. To je sveta crkva, ona koja je očišćena vatrom koja proždire Božju osuđujuću Riječ. Njegove ljude karakterizira svetost i čistoća. Izaija dodaje: “Onaj koji ostane na Sionu… zvat će se svetim, svaki koji je zapisan među živima u Jeruzalemu” (Izaija 4:3).
Najbolji dokaz da Izaija govori o crkvi posljednjih dana nalazi se u sljedećem stihu. “I stvorit će Jahve nad svakim prebivalištem… oblak i dim danju, a noću sjaj plamene vatre” (Izaija 4,5).
Izaija predviđa da će Bog stvoriti novi stup i oblak koji će prekriti njegov narod. Znamo da su, kad je Izaija ovo prorekao, stup i oblak u pustinji već bili nestali. Očito je to nešto što je tek trebalo biti stvoreno.
Oblak ima veze sa smjerom i utjehom, sa očuvanjem od zla i terora, i sa vodstvom. To znači da će narod Božjeg ostatka u posljednjim danima imati jasan smjer.
Bog govori: “Ja ću te propratiti. Čak i u najvećoj oluji, od mene ćeš imati jasan smjer jer ću ti dati vatreni stup da te vodi kao što sam vodio Izraela u pustinji!”
David Wilkerson