Molitva svetom Mihaelu arkanđelu kratka je, ali snažna molitva kojom vjernik ne stavlja pouzdanje u vlastitu snagu, nego traži Božju zaštitu u duhovnoj borbi.
Kada se pojave kušnje, strah, nemir ili osjećaj da nas zlo želi udaljiti od Boga, kršćanski odgovor nije panika. Odgovor su vjera, molitva, sakramenti i pouzdanje u Isusa Krista.
Upravo zato ova molitva desetljećima zauzima posebno mjesto u pobožnosti mnogih katolika. U njoj zazivamo svetog Mihaela arkanđela, kojega Sveto pismo prikazuje u borbi protiv Zmaja i njegovih anđela (usp. Otk 12,7-9).
Molitvu povezujemo s papom Lavom XIII., koji je krajem 19. stoljeća uveo posebnu molitvu svetom Mihaelu u Crkvi. Poznata je i predaja prema kojoj je papa prije toga doživio snažno mistično iskustvo.
Međutim, pojedinosti koje se danas često prenose uključujući navodni razgovor Krista i Sotone i određeno razdoblje dano Sotoni – ne treba predstavljati kao jednako dobro povijesno potvrđene činjenice.
Važnija od dramatičnih pojedinosti jest poruka same molitve: zlo postoji, čovjek ga ne pobjeđuje vlastitom snagom, a posljednja riječ pripada Bogu.
Ivan Pavao II.: Nemojmo zaboraviti ovu molitvu
Desetljećima poslije papa sv. Ivan Pavao II. ponovno je snažno skrenuo pozornost na ovu molitvu.
U nagovoru Regina Coeli 24. travnja 1994. govorio je o duhovnoj borbi o kojoj piše Poslanica Efežanima te podsjetio na prizor svetog Mihaela iz Knjige Otkrivenja. Spomenuo je i da je Lav XIII. uveo posebnu molitvu svetom Mihaelu u cijeloj Crkvi.
Zatim je vjernike pozvao da je, iako se više ne moli na završetku euharistijskog slavlja kao nekada, ne zaborave, nego da je mole tražeći pomoć u borbi protiv sila tame i duha ovoga svijeta.
Te riječi svetog Ivana Pavla II. vrijedi ponovno čuti i danas.
Kršćanin nije pozvan živjeti u strahu od Sotone. Isus Krist je središte naše vjere. Njegova smrt i uskrsnuće izvor su naše nade i pobjede.
Zato molitva svetom Mihaelu nije molitva straha, nego pouzdanja.
Kada molimo da nas sveti Mihael brani u boju, priznajemo da postoji duhovna borba, ali istodobno ispovijedamo da se oslanjamo na Božju moć.
Kada osjetiš nemir, ne hrani strah – okreni se Bogu
Duhovna borba ne mora izgledati dramatično. Može se događati u sasvim običnom danu.
Kušnja da ne oprostimo. Misao koja nas vodi prema grijehu. Očaj koji nam govori da nema smisla ponovno ustati. Mržnja koju dopuštamo da raste u srcu. Napast da se udaljimo od molitve, ispovijedi i Boga.
U takvim trenucima potrebno je vratiti pogled prema Kristu.
Molitva svetom Mihaelu može postati dio osobne ili obiteljske molitve. Možemo je izmoliti ujutro prije izlaska iz kuće, navečer prije počinka ili kada osjećamo snažnu kušnju i potrebu za Božjom zaštitom.
Ali ne smijemo zaboraviti ono najvažnije: sveti Mihael nije zamjena za Krista. On je Božji službenik. Svaka istinska kršćanska pobožnost vodi nas prema Bogu.
Zato nemojmo tražiti senzacije ni živjeti opsjednuti djelovanjem zla.
Tražimo Isusa.
Živimo od njegove Riječi. Pristupajmo sakramentima. Ispovijedajmo svoje grijehe. Opraštajmo. Molimo. Činimo dobro.
A kada nam je potrebna pomoć u duhovnoj borbi, možemo s pouzdanjem zazvati nebeskog vojvodu:
Molitva svetom Mihaelu arkanđelu
Sveti Mihovile arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.
Moli je s vjerom, ali bez straha. Naša sigurnost nije u tome koliko smo mi jaki, nego u Bogu kojemu pripadamo.
