Jedan od najvećih tabua u Vatikanu stoljećima bilo je otvoreno govoriti o papinu zdravlju.
Kao vođa 1,4 milijarde katolika u svijetu, papa je štovani duhovni poglavar. Govoriti o njegovu tjelesnom zdravlju smatralo se profanim.
No dok se papa Franjo bori s obostranom upalom pluća u rimskoj bolnici Gemelli u kojoj je primljen 14. veljače, Vatikan pokušava nešto novo. Ured za tisak Svete Stolice objavljuje dnevna izvješća o njegovom zdravstvenom stanju. Objavio je tako da papa prima kisik i da treba transfuziju krvi te čak da je 22. veljače imao „dulju asmatičnu respiratornu krizu”.
„Oprezno sam impresioniran”, rekao je Greg Erlandson, američki novinar koji desetljećima prati Vatikan.
Ta izvješća „grade povjerenje da dobijemo prilično točan sažetak” o papinu zdravlju, rekao je Erlandson, bivši glavni urednik američkih katoličkih novinskih agencija Catholic News Service.
John Thavis, dopisnik iz Vatikana tijekom tri pontifikata, rekao je da nova transparentnost „odgovara Franjinom otvorenom stilu komuniciranja, ali je odmak od tradicionalne rezerviranosti Vatikana u vezi s papinim zdravljem”.
Dvojica Franjinih liječnika rekli su na novinskoj konferenciji 21. veljače da je Franjo naredio da se objavljuju dnevna izvješća o njegovom zdravstvenom stanju.
Dr. Sergio Alfieri iz bolnice Gemelli rekao je da je naputak bio da se „ništa ne skriva”.
Jedna osoba za koju se zna da često razgovara s Franjom, a koja je tražila da ostane neimenovana, rekla je da je i sam papa pomogao u pisanju tih izvješća prvih dana svog boravka u bolnici i da je liječnicima tražio da otkriju više pojedinosti o njegovom zdravstvenom stanju i liječenju.
Thavis je rekao da je Franjo „želio da ozbiljnost njegova stanja bude jasna”.
Vatikanski dužnosnici nisu javno govorili o razlozima za ta detaljna izvješća, ali privatno je nekoliko dužnosnika izrazilo zabrinutost zbog prethodnog širenja dezinformacija.
Naime, ubrzo nakon što je papa bio primljen u bolnicu, u društvenim se medijima počelo tvrditi da je primio posljednje pomazanje i umro.
Počele su kružiti i lažne fotografije generirane umjetnom inteligencijom po kojima se u životu održava pomoću respiratora.
U službenim dnevnim izvješćima o papinu zdravlju ponavljalo se da on samostalno diše, ali da povremeno, po potrebi, prima kisik putem nosne kanile.
„Vatikan je napokon shvatio da je bolje biti iskren nego dopustiti da teoretičari urota uskoče u prazan prostor”, rekao je Tom Reese, jezuitski svećenik i komentator koji prati Papu.
Papa Ivan Pavao II., čiji je pontifikat trajao od 1978. do 2005., godinama je imao vidljiv potres prije nego što je Vatikan 2003. napokon potvrdio da boluje od Parkinsonove bolesti.
A rak želuca od kojeg je papa Ivan XXIII. bolovao najmanje osam mjeseci objavljen je dugo nakon što je 1963. umro.
„Stara izreka kaže da papa nikada nije bolestan dok ne umre”, rekao je Christopher Bellitto, povjesničar Sveučilišta Kean u New Jerseyju koji proučava Katoličku Crkvu. „To se promijenilo.”.