Kad Bog traži povjerenje, a ne gunđanje nauči plaćati hvalospjevima, ne sumnjama
Bog se nikada ne žali na moć svojih neprijatelja, nego na nestrpljivost vlastitog naroda. Njegovo srce neprestano djeluje po jednom načelu ljubavi. Čak i kad nas opominje ili dopušta teškoće, On to čini s pogledom punim dobrote i mira.
Najveće licemjerje krije se u nepovjerenju. Duša koja se ne može osloniti na Boga ne može mu ni ostati vjerna. Kad sumnjamo u Njegovu vjernost, počinjemo se oslanjati na vlastitu snagu i tražiti zamjene za Boga baš kao Izraelci koji su, izgubivši strpljenje, rekli: “Načini nam bogove…” (Izl 32,1).
Kako može postojati ljubav prema Bogu u srcu koje stalno mrmlja? Gunđanje nije samo izraz nezadovoljstva, nego i znak da ne vjerujemo Onome koji sve vodi na dobro.
Zbog gunđanja je Božji narod ostao izvan Obećane zemlje i danas mnoge duše ostaju izvan Božjih blagoslova upravo zato što ne znaju čekati s pouzdanjem.
Bog želi da mu vjerujemo čak i kad šuti.
Ako kasni s odgovorom, to ne znači da nas je zaboravio, nego da se naš „zahtjev“ umnaža u Njegovoj banci milosti. Božja obećanja su sigurna poput leda koji nosi vjernika – tko zakorači s vjerom, neće propasti.
Pravi vjernici su se radovali još prije nego što su primili ispunjenje. Oni su “platili” hvalospjevima unaprijed, vjerujući da je Bog vjeran. Zato Gospodin i danas traži da platimo pohvalom, a ne sumnjom – pjesmom, a ne prigovorom.
Duh Sveti u nama uzdiše jezikom neba, moli prema savršenoj Božjoj volji i daje snagu da vjerujemo. Kad Duh moli u nama, Bog nas ne može odbiti jer On nikada ne odbija samoga sebe.
Autor: Davida Wilkersona