Snažna Isusova pouka o budnosti, pripremi i osobnom odnosu s Bogom
Isus često svoje prispodobe započinje riječima: „Kraljevstvo nebesko bit će kao…“, želeći nas uvesti u duhovnu stvarnost kroz slike iz svakodnevnog života.
No, scena s deset djevica koje noću čekaju zaručnika danas nam možda djeluje daleko i neobično. Zato je važno razumjeti običaje Izraela iz vremena kada je Isus govorio ovu prispodobu.
Ženidbeni običaji u Isusovo vrijeme
Da bismo razumjeli prispodobu, moramo najprije shvatiti kako je izgledala židovska ženidba. Brak je započinjao zarukama, trenutkom kada su se razmjenjivali bračni zavjeti.
Iako su se zaručnici tada već smatrali mužem i ženom, još nisu živjeli zajedno upravo kao Marija i Josip u trenutku Navještenja.
Nakon zaruka zaručnik je imao obvezu pripremiti novi dom za svoju buduću obitelj te organizirati svadbenu gozbu koja je mogla trajati i po sedam dana. Tek nakon završetka gozbene svečanosti mladenci su započinjali zajednički život.
Kada je sve bilo spremno, zaručnik je slao glasnike kako bi uzvanike obavijestio o svojem dolasku. Od toga trenutka svi su trebali biti budni i spremni nije se znalo hoće li zaručnik doći danju ili noću.
Ako bi dolazak bio u noći, gosti su trebali upaliti baklje i poći u svečanoj povorci prema kući mladenaca. Nakon ulaska svi uzvanici bili bi pozvani unutra, a vrata bi se zatvorila kako bi se izbjegao ulazak nepozvanih.
Djevice koje se spominju u prispodobi bile su prijateljice zaručnice, nešto poput današnjih djeveruša. Njihov zadatak bio je dočekati zaručnika i pridružiti se svečanoj povorci.
Crkva kao deset djevica
Tih deset djevica slika je Crkve. U židovskoj tradiciji broj deset predstavlja zajednicu — narod. Zaručnik u prispodobi jasno je Krist, a Isus govori o svom drugom dolasku.
i oni koji misle da vremena ima napretek, pa odgađaju obraćenje i osobni odnos s Bogom
Ulje u svjetiljkama predstavlja dobra djela, molitvu, ljubav, djela milosrđa — sve ono što daje svjetlo našem životu. Nitko ne može „posuditi“ tuđi duhovni život. Mudre djevice ne mogu dati ulje ludima, jer postoje stvari koje svatko mora učiniti sam: moliti, ispovjediti se, živjeti u milosti, činiti dobro.
Vrijeme milosti nije vječno
Dolazak zaručnika u ponoć pokazuje da se Krist može pojaviti u trenutku kad to najmanje očekujemo. Lude djevice tek tada shvaćaju da nisu spremne. One trče po ulje, ali je već kasno — trgovine u ponoć ne rade. Slika trgovaca predstavlja sve siromašne, slabe i potrebne koje susrećemo u svom životu.
Dok imamo priliku, pozvani smo vidjeti Krista u njima i pokazati ljubav. Jer doći će trenutak kada više nećemo moći nadoknaditi propušteno.
Prispodoba završava teškim riječima: „Ne poznajem vas.“ To je slika pakla potpune odvojenosti od Boga, izvora ljubavi i života.
Tražiti Boga dok je blizu
Da posljednji dan ne bi bio naš prvi susret s Bogom, pozvani smo ga tražiti danas. Mudrost iz prvog čitanja kaže da onaj tko traži Boga naći će ga. Psalam govori o duši koja žeđa za njim i ne može bez njega živjeti.
Svaki čovjek mora osobno zapaliti svoje „ulje“: molitvom, ispovijedi, dobrim djelima, ljubavlju prema bližnjima.
Nitko to ne može učiniti umjesto nas.
Isusov poziv je jednostavan, ali snažan: budi spreman. Ne čekaj sutra. Ne računaj da će Krist doći onda kad tebi odgovara.
Traži Boga dok je blizu. Slijedi Mudrost. Dopusti Kristu da upali tvoje svjetlo.
„Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih.“ (Mudr 6,14)
