Sjeti se da si prah. Te riječi nisu poziv na strah, nego na buđenje. Podsjećaju nas da je naš zemaljski život ograničen i da ništa što danas držimo u svojim rukama ne možemo zadržati zauvijek.
Vrijeme prolazi, tijelo slabi, okolnosti se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze, a ono što nam se danas čini toliko važnim sutra možda više neće imati nikakvu vrijednost.
Upravo zato svijest o prolaznosti može čovjeka naučiti živjeti dublje. Kada shvatimo da nam nijedan novi dan nije zajamčen, prestajemo život promatrati kao nešto što nam pripada i počinjemo ga primati kao dar.
Jutro u kojem smo otvorili oči je dar. Osoba koju možemo zagrliti je dar. Prilika da nekome oprostimo je dar. Vrijeme koje još imamo da se pomirimo s Bogom, ispravimo pogrešku i učinimo dobro također je dar.
Problem nastaje kada čovjek počne živjeti kao da će zemaljski život trajati zauvijek. Tada se lako veže uz ono što posjeduje, traži sigurnost u novcu, položaju, uspjehu ili priznanju drugih i zaboravlja da će sve to jednoga dana morati ostaviti.
Jednoga dana neće biti važno koliko si imao
Čovjek može godinama graditi, štedjeti, planirati i skupljati. Može imati kuću, automobil, novac, uspješan posao i priznanje ljudi. Ništa od toga samo po sebi nije loše. Problem nastaje kada stvari koje trebamo koristiti počnu posjedovati naše srce. Isus nas ne poziva da preziremo zemaljski život.
Naprotiv, poziva nas da ga živimo odgovorno, ali tako da nikada ne zaboravimo kamo idemo. Jer doći će dan kada više neće biti važno koliko je novca bilo na računu, koliko smo stvari ostavili u kući ili koliko nas je ljudi poznavalo. Tada će se pokazati nešto mnogo dublje: jesmo li znali ljubiti.
Jesmo li imali vremena za čovjeka koji nas je trebao? Jesmo li oprostili kada nam je bilo teško oprostiti? Jesmo li podigli onoga koji je pao ili smo prošli pokraj njega?
Jesmo li svoju vjeru samo ispovijedali riječima ili smo je pretvarali u djela? Pred Bogom vrijednost života ne određuje veličina imovine, nego veličina srca.
Netko može imati vrlo malo, a biti neizmjerno bogat dobrotom. Drugi može imati gotovo sve što ovaj svijet može ponuditi, a u sebi ostati prazan.
Zato je dobro s vremena na vrijeme pogledati vlastiti život i zapitati se: za što trošim dane koje mi je Bog dao? Koliko vremena dajem stvarima koje će nestati, a koliko onome što ostaje?
Mnogi sukobi koje danas smatramo presudnima jednoga će dana izgledati beznačajno. Toliko energije trošimo dokazujući da smo u pravu, uspoređujući se s drugima, čuvajući stare uvrede i brinući što će netko misliti o nama.
A vrijeme prolazi. Čovjek kojeg danas odbijamo možda sutra više neće biti pokraj nas. Riječ „oprosti“ koju stalno odgađamo možda jednoga dana nećemo imati kome izgovoriti. Zagrljaj koji smo mogli dati ne možemo uvijek nadoknaditi kasnije. Zato nas prolaznost života ne treba učiniti tužnima, nego budnima.
Sjeti se da si prah, ali i da pripadaš Bogu
Kršćanska poruka o prolaznosti ne završava grobom. Kada Crkva podsjeća čovjeka da je prah, ona ga ne želi ostaviti bez nade. Podsjeća ga da zemaljski život nije konačno odredište.
Stvoreni smo za Boga i vječnost. Zato nije dovoljno samo reći: „Jednom ću umrijeti.“ Važnije je zapitati se: „Kako danas živim?“ Bog ti je povjerio određeno vrijeme, određene ljude, sposobnosti, prilike i životne okolnosti.
Nešto si primio u obilju, nečega ti možda nedostaje. Ali ništa od toga nisi dobio samo radi sebe. Dar postaje blagoslov kada ga počnemo dijeliti. Ako imaš vremena, možeš ga darovati nekome tko je usamljen.
Ako imaš riječ ohrabrenja, možeš njome podići čovjeka koji je izgubio nadu. Ako imaš više nego što ti treba, možeš pomoći nekome tko nema dovoljno. Ako si upoznao Božju ljubav, možeš je pokazati čovjeku koji se osjeća zaboravljeno.
Možda nećeš učiniti ništa što će završiti u knjigama ili vijestima. Možda se za sto godina nitko na zemlji neće sjećati tvoga imena. Ali to ne znači da je tvoj život bio nevažan. Bog vidi i ono što ljudi nikada nisu primijetili.
Vidi oproštenje za koje ti nitko nije zahvalio. Vidi dobro djelo za koje nitko nije saznao. Vidi molitvu izgovorenu u tišini. Vidi suzu koju si obrisao drugome i trenutak kada si, premda ranjen, odlučio ne uzvratiti zlom.
Ono što je učinjeno iz ljubavi nije izgubljeno. Zato nemoj čekati neki savršeni trenutak da počneš živjeti drugačije. Ne znaš koliko ćeš još imati dana, ali znaš da imaš ovaj. Danas možeš zahvaliti. Danas možeš nazvati osobu koju dugo odgađaš nazvati.
Danas možeš oprostiti. Danas možeš kleknuti pred Boga i priznati da si se previše vezao uz nešto što prolazi. Danas možeš ponovno staviti Krista na prvo mjesto.
Jednoga dana naše će ruke pustiti sve što su ovdje pokušavale zadržati. Ostat će kuće, stvari, fotografije, poslovi i planovi. Drugi će nastaviti ondje gdje smo mi stali.
Ali pred Boga nećemo doći s popisom onoga što smo posjedovali. Doći ćemo sa životom koji smo živjeli. Zato se sjeti da si prah ali nemoj zaboraviti da si ljubljen od Boga.
Sjeti se da je vrijeme kratko ali nemoj ga provesti u strahu. Pretvori ga u ljubav. Sjeti se da ništa zemaljsko nije potpuno tvoje i zato zahvaljuj za sve što ti je povjereno. Živi, radi, stvaraj i raduj se, ali ne dopusti da ti prolazno zauzme mjesto koje pripada Bogu.
Kada jednoga dana sve ostane iza nas, neće biti presudno koliko smo uspjeli sačuvati za sebe. Bit će važno koliko smo od onoga što nam je bilo darovano pretvorili u ljubav. Božji blagoslov svima.
