„S čim da dođem pred Gospoda i poklonim se Svevišnjem Bogu? Zar da dođem pred njega s žrtvama paljenicama, s teladima od godinu dana? Hoće li Gospodin biti zadovoljan tisućama ovnova, deset tisuća rijeka ulja? Zar da dam prvorođenče svoje za prijestup svoj, plod tijela svoga za grijeh duše svoje?” (Mihej 6:6-7, NKJV).
Izraelci su u ovom odlomku postavili dobra pitanja. Kako se bilo koji čovjek može približiti svetom Bogu? Kako mu možemo ugoditi i kako ga on može prihvatiti? Kakvu žrtvu želi od nas: našu krv, naša tijela, našu djecu?
Božji se odgovor pojavljuje u cijelom Svetom pismu. On ne želi naše žrtve, dobra djela, obećanja ili moralna djela. Nijedna od ovih tjelesnih stvari nije prihvatljiva u njegovim očima. Ništa mu ne može ugoditi ni oduševiti osim njegova Sina i svih koji su u njemu sabrani. Zamislite najmoralniju, najčestitiju osobu koju poznajete. On ili ona čak nisu prihvaćeni u Božjoj prisutnosti izvan Krista. Dobra djela te osobe, ljubazna priroda i velikodušnost su prljave krpe u Božjim očima.
Dakle, kako nas Bog prihvaća? Pavao piše: “Na hvalu slave svoje milosti, kojom nas učini prihvaćenima u ljubljenom” (Efežanima 1,6). Naša dobra djela proizlaze iz toga što smo u njemu.
Ako ste svoje srce potpuno predali Isusu, vjerojatno ste izrazili ista pitanja koja je Izrael postavio. “O, Bože, kako da ti udovoljim? Kako da te oduševim? Obećao sam i dao sam sve od sebe, ali napravim dva koraka unatrag svaki put kad mislim da napredujem. Trebam li više čitati Bibliju? Trebam li više vremena provoditi u molitvi? Trebam li više svjedočiti? Gospodine, što želiš od mene?”
Ljubljeni, Bog nam danas odgovara kao što je odgovorio Izraelu. “Ne želim nikakve vaše žrtve ili dobra djela. Priznajem samo djelo svoga Sina, koji me veseli i veseli. Odabrao sam vas prije postanka svijeta da budete vjenčani s mojim Sinom. Udvarao sam ti se, osudio te, i preko svog Duha doveo sam te u njega. Ne mogu mrziti vlastito tijelo!”
