I tada se nešto u meni promijenilo. Iskreno, dugo sam dolazio na misu iz navike. Nedjelja, red, Amen. Nije da nisam vjerovao – samo sam bio umoran. Sve mi je postalo isto.
A onda se dogodilo nešto jednostavno. Ostao sam nakon mise – prvi put u dugo vremena. Bez molitvenika, bez planova. Samo tišina.
I rekao sam: „Hvala Ti, Isuse, što si tu.“
Ništa više. Ništa posebno. Samo hvala. I u toj tišini, prvi put nakon dugo vremena, osjetio sam mir. Ne emociju. Nego duboki mir. Kao da je netko zagrlio moju dušu. Kao da mi je netko rekao: „Dobro je. Ja sam ovdje.“
Shvatio sam nešto važno:
Ne dolazim na misu da nešto dobijem. Dolazim da budem s Njim. Da mu zahvalim. Da ga gledam. I tada mi daje više nego što sam ikada tražio.
Euharistija znači zahvalnost. To nije samo žrtva. To je dar. Isus mi daje sebe, a ja mogu dati – svoje „hvala“. I to mijenja sve. Mijenja moje dane, moje brige, moje srce
Napomena: Ovaj članak pripremljen je za portal Rastimo u vjeri kao poticaj za osobnu duhovnu obnovu u Velikom tjednu.
