Propovijed vlč. Krunoslava Karasa o položaju žene u braku otvorila je temu koja je u kratkom vremenu izazvala brojne reakcije. Govoreći mladima, svećenik je iznio svoje osobno mišljenje o tome koliko je važno da žena prije ulaska u brak bude obrazovana, zaposlena i sposobna samostalno živjeti.
Njegove riječi jedni su dočekali s velikim odobravanjem, dok su drugi upozorili da se kršćanski brak ne može graditi na međusobnom osiguravanju supružnika, nego na predanju, povjerenju, ljubavi i zajedništvu.
Upravo zato ova propovijed otvara pitanje koje nadilazi raspravu na društvenim mrežama: kako istodobno zaštititi dostojanstvo osobe i sačuvati kršćansko razumijevanje braka kao zajednice u kojoj muž i žena nisu gospodari jedno drugome, nego su pozvani ljubiti i služiti jedno drugome.
„Žena se ne smije učiniti ovisnom o muškarcu“
Vlč. Karas mladima je vrlo izravno iznio svoje mišljenje:
“Djevojke, žene, po mom mišljenju, mom osobnom mišljenju, nijedna žena ne bi trebala ući u brak: prvo, da nije obrazovana, drugo, da nije zaposlena, i da nema svoj kruh u rukama. Žena se ne smije učiniti ovisnom o muškarcu. Žena treba biti neovisna, žena treba biti emancipirana. Netko će reći: ‘Evo, vidi, feminista’. Pa i jesam u jednu ruku.”
Potom je objasnio zbog čega tako razmišlja:
“Zašto? Znate, kad toliko čuješ problema i nevolja, osvijestiš se. Zašto? Žena se, nažalost, učini ovisnom o muškarcu. Da muškarac je taj koji vlada, koji gospodari, koji privređuje, a ti si tu da šutiš i slušaš. Ne, to nije volja Božja. To nije ono što Bog želi. Žena mora biti emancipirana, žena mora biti neovisna i ne smije biti ovisna o muškarcu”, poručio je vlč. Karas.
Njegove riječi privukle su veliku pozornost na Instagramu. Dio korisnika pohvalio je svećenika jer smatraju da je progovorio o stvarnim problemima koje pojedine žene proživljavaju u braku. Bilo je i reakcija osoba koje se ne smatraju vjernicima, ali su poručile da su ih njegove riječi potaknule na razmišljanje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S druge strane, pojavila su se i drugačija mišljenja. Kritičari takvog pristupa istaknuli su da kršćanski brak ne bi trebao počivati na logici prema kojoj se supružnici unaprijed moraju osiguravati jedno od drugoga.
Naglašavaju da je ideal kršćanskog braka potpuno međusobno darivanje, vjernost i prihvaćanje, kao i poštovanje vrijednosti žene koja svoj život posvećuje obitelji i odgoju djece.
Rasprava zato pokazuje koliko je tema osjetljiva. Financijska samostalnost može čovjeku pružiti sigurnost, ali vrijednost žene ne proizlazi iz njezine plaće, zaposlenja ili karijere. Jednako tako, brak ne bi smio postati mjesto u kojem ekonomska ovisnost omogućuje ponižavanje, kontroliranje ili nasilje.
Iza njegovih riječi stoje teška iskustva žena
U drugom dijelu propovijedi vlč. Karas objasnio je što ga je posebno potaknulo na takav stav. Govorio je o ženama koje su mu se obraćale noseći teška iskustva iz vlastitih brakova:
“Znate što sam doživljavao? Dođe žena, kaže: ‘Doživljavam nasilje u braku, doživljavam omalovažavanje. Moj život je pakao, moj život je tragedija.’ I znate što mi onda kaže? ‘Ali ja nemam kud ići, ja nemam svoj kruh u rukama, ja sam se sva podložila njemu. On gospodari nadamnom.’ I ona, u svoj svojoj bijedi i jadu, nema kuda otići.”
Upravo ovaj dio njegovih riječi daje širi kontekst cijeloj poruci. Svećenik ne govori samo o novcu i zaposlenju, nego o situacijama u kojima osoba zbog potpune ovisnosti osjeća da nema izlaza iz ponižavanja ili nasilja.
Kršćanski brak nikada ne daje pravo jednoj osobi da vlada drugom.
Muškarac i žena pred Bogom imaju jednako ljudsko dostojanstvo. Ljubav ne ponižava, ne zastrašuje i ne pretvara drugoga u vlasništvo. Poziv na bračno predanje zato ne smije biti opravdanje za nasilje niti se od osobe koja trpi nasilje može očekivati da šutnju smatra kršćanskom žrtvom.
Istodobno, potrebno je razlikovati zaštitu dostojanstva i samostalnosti osobe od ideje da muž i žena trebaju živjeti kao dva potpuno odvojena svijeta. Kršćanski brak poziva na zajedništvo na ono „mi“ u kojem nitko ne gubi svoje dostojanstvo, ali oboje uče darivati sebe drugome.
Riječi vlč. Karasa zato su otvorile raspravu koja se ne može svesti samo na pitanje treba li žena imati posao prije braka. Dublje pitanje glasi: kakav odnos gradimo prije nego što pred Bogom kažemo „da“?
Brak nije dopuštenje za gospodarenje drugom osobom.
Nije ni natjecanje tko će imati veću kontrolu. Sakramentalni brak poziv je muškarcu i ženi da zajedno rastu prema Bogu, poštuju dostojanstvo jedno drugoga i postanu oslonac jedno drugome.
Vlč. Krunoslav Karas župnik je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju, a djeluje i kao studentski kapelan te duhovnik Studentskog katoličkog centra Slavonski Brod. Propovijed koja je izazvala velik interes izgovorena je na misi mladih 30. rujna, posvećenoj temi partnerskih odnosa.
