„No future“ (bez budućnosti) bila je poznata krilatica sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u doba nastanka punk-pokreta. Ljudi su je mogli čitati posvuda po zidovima naših gradova.
To „Bez budućnosti“ iskazivalo je razočaranje i nezadovoljstvo mladeži koja je očekivala što nema budućnost, nego tek puko postojanje bez stvarnog života.
Danas, gotovo pedeset godina kasnije, rijetko se suočavamo s tim pojmom, osim u jednom pogledu: strahom od neizvjesne budućnosti. Ljudi vide nezaustavljiv napredak tehnologije, no što je iza toga? Nepravda, neljubaznost, nevjera, društveni sukobi, pokvarenost, terorizam, droge, ozbiljne bolesti i slično.
Ljudski rod traži ohrabrenje i pomoć u svladavanju teškoća, no što mu može pomoći? Naš materijalizam ne zadovoljava srce. Religija kao da je stvar prošlosti. Ljudi se okreću praznovjerju ili smišljaju vlastitu vjeru – sve osuđeno na to da donese razočaranje.
Zar nema budućnosti, nema nade? – Ipak je ima! Možemo imati radosnu budućnost ako se okrenemo Bogu vjerujući u Isusa Krista. Tada ćemo biti u stanju radovati se Božjim prekrasnim obećanjima izloženim u današnjem retku: Bog je ljubav. On spašava sve one koji ga traže: „Tražit ćete me … I dat ću da me nađete“ ( Jeremija 29,13 ,14).
Bog pruža svoje ruke dobrodošlice svakome tko se boji turobne budućnosti koja je pred nama. On će dati budućnost koja ima smisla.
„Jer znam ja namisli koje kanim s vama,“ govori GOSPODIN, „namisli mira, a ne zla, da vam dadem očekivani svršetak.“
