Nikada ne biste trebali ići u crkvu bez molitve: “Bože, daj mi uši Duha Svetoga da čujem. Pomozi mi čuti, razumjeti i primijeniti tvoju Riječ na svoj život.”
Baš kao što Duh Sveti maže jezik pastira da govori, on također mora namazati naše uši da čujemo. U crkvi Svetoga Duha uvijek ćete čuti krik pokajanja koji para vaš želudac. Zapravo, ne možete biti osoba Duha Svetoga sve dok sami ne “zavapite iz svojih crijeva”.
Crkva kralja Davida nije bila savršena; zapravo, bila je to tip korintske crkve. David je počinio preljub; ubio je nevinog čovjeka; hodao je jednu sezonu u užasnoj prijevari. Međutim, nakon što je David sagriješio, izrekao je ovaj bolni vapaj iz svoje nutrine: “Operi me temeljito od moje bezakonosti i očisti me od moga grijeha. Jer priznajem prijestupe svoje i grijeh je moj uvijek preda mnom. Tebi sam, samo Tebi, sagriješio i učinio ovo zlo u tvojim očima… Ne odbaci me od lica svojega i Duha svojega Svetoga ne oduzmi od mene” (Psalam 51,2-4.11, NKJV).
Vapaj iz srca znak je crkve Duha Svetoga. Naravno, postoje ljudi u ovoj crkvi koji ne uspijevaju i žive u prijevari. Međutim, pravi vjernici, poput Davida, postali su toliko osjetljivi na djelovanje i djelovanje Duha Svetoga da im nije uvijek potreban prorok da im kaže da su sagriješili. Pokaju se prije nego što im prorok uopće dođe jer se osjećaju povrijeđeni svojim grijehom.
David je rekao: “Okružile su me patnje Šeola [pakla], suočile su me zamke smrti. U svojoj nevolji zazvah Gospodina i zavapih Bogu svome… Poslao je odozgor, uzeo me, izvukao me iz mnogih voda. Izbavio me od mog jakog neprijatelja, od onih koji me mrze” (2. Samuelova 22,6-7, 17-18).
Bog će uništiti Solomonovu crkvu i uskrsnuti Davidovu crkvu iz ruševina. “Poslije toga ću se vratiti i ponovo ću sagraditi Davidov šator koji se srušio. Ponovno ću sagraditi njegove ruševine i uspostavit ću ga” (Dj 15,16). Ova crkva će imati božansku tugu zbog grijeha. Vikat će u tjeskobi i pokajanju i u potpunosti će ovisiti o Duhu Svetome!
