On nije neka apstraktna sila, već živa i djelotvorna prisutnost samoga Boga, koji po Duhu Svetom djeluje u srcima vjernika
Svi darovi koje On daje trebaju biti usmjereni prema dobru, u ljubavi i sa svrhom koja proslavlja Boga. Duh Sveti je treća osoba Presvetog Trojstva – zajedno s Ocem i Sinom čini jedinstvo Božje ljubavi. I danas, u suvremenim karizmatskim zajednicama, svjedočimo događajima sličnima onima opisanim u Djelima apostolskim, kada je Duh Sveti sišao na apostole.
Pojavljuju se darovi govora i tumačenja jezika, spoznaje, ozdravljenja, darovi zagovorne molitve i mnogi drugi. Takva svjedočanstva govore o živom Bogu koji djeluje i danas.
Ova praksa nije prisutna samo u Katoličkoj Crkvi – mnoge druge kršćanske zajednice, poput protestantskih i pentekostalnih, također doživljavaju ove darove, sve u skladu s onim što je zapisano u Svetom pismu.
Jedan od prvih znakova prisutnosti Duha bio je upravo dar govora u jezicima, opisan ovako:
Djela apostolska 2
1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: “Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.” 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: “Što bi to moglo biti?”
13 Drugi su pak, podrugujući se, govorili: “Slatkog su se vina ponapili!” 14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: “Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – 16 nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: 17″U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.
18 Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. 19Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21 I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.”
Kršćanima je omogućeno da imaju između ostaloga ove darove kojima će širiti evanđelje i izgrađivati zajednicu; Crkvu: dar mudrosti, riječ spoznanja, dar vjere u Duhu, dari liječenja, čudotvorstva, prorokovanje, razlučivanje duhova, različiti jezici, tumačenje jezika. U katoličkoj Crkvi djelitelj sakramenta krizme nad krizmanicima spominje sedam darova Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.
Da bi netko mogao primiti darove Duha Svetoga, potrebno je biti kršten u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“
U današnje vrijeme, po raznim zajednicama, mogu se čuti razna svjedočanstva, koja potvrđuju upravo ovakve čudesne darove koje ljudi mogu primiti. Kao autor ovog teksta mogu posvjedočiti upoznao mnoge koji su dobili upravo razne darove koji se spominju. Dio o darovima je objasnio Pavao, koji je dobio cijelo evanđelje u svoje srce od Isusa Krista koji ga je u duhu srušio na zemlju. Tako je Pavao uskrisio recimo čovjeka te imao razne darove. Pavao svjedoči da nije naučio evanđelje od ljudi, nego ga je dobio od Boga. Podatak o njegovoj smrti ne stoji u Bibliji, no povijesno se smatra da mu je u Rimu 65. godine mačem odrubljena glava. Budući da se pozivao na to da je rimski građanin, zbog toga mu je suđeno u Rimu. Dijelovi o optužbama protiv njega i tamničenje, boravak pred sudskim vijećem (ne rimskim), te pozivanje na rimskog cara stoje u Bibliji. Ovo Pavao govori o darovima:
Prva poslanica Korinćanima 12 – 1O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: “Prokletstvo Isusu”. I nitko ne može reći: “Gospodin Isus” osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.
7 A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
8 Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; 9 drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu;
11 A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
12 Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist.
13 Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Smisao darova, Pavao također objašnjava i u poslanici Efežanima:
Poslanica Efežanima 4 – 8 Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. 9Ono “uzađe” – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10 Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
11 On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12 da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14 da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.
Tako kršćani imaju veliku moć i mogućnost širiti evanđelje uz pomoć pomazanja Duha Svetoga i njegovih velikih darova, kojega je Isus obećao poslati među ljude. Kršćani dakle svi imaju šansu da čine Božja djela uz pomoć Duha Svetoga. Za tog istog Duha Svetoga svjedoči i Isus da je on “Branitelj”, prema Ivanu 14, 26. Isus rastumačuje da je Branitelj “duh” – nije čovjek od krvi i mesa, nego Duh zbog riječi koje je izrekao učenicima “vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je”:
Ivan 14 – 16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
Ivan 14 – 26 Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.
Ivan 16 13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.
Proročanstvo da će poslati Duha Branitelja, Duha Svetoga, se kasnije naravno i obistinilo, i Isus je doista poslao Duha Svetoga među učenike, kako jasno evanđelje i potvrđuje:
Ivan 20 – 22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.
