Isuse, izbavi me od običaja u molitvi da se usmjerim samo na svoje riječi i djela umjesto da slušam tvoj glas.
Prvo čitanje:
Jr 31, 1-7
Ljubavlju vječnom ljubim te.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U ono vrijeme — riječ je Gospodnja — bit ću Bog svim plemenima Izraelovim, i oni će biti narod moj. Ovako govori Gospodin: Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. Iz daljine mu se Gospodin ukaza: »Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit bubnjićima, u veselo kolo hvatati. Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: Na noge! Na Sion se popnimo, Gospodinu, Bogu svojemu!« Jer ovako govori Gospodin: Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku naroda! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Jr 31, 10-13
Pripjev:Gospodin nas čuva kao pastir stado svoje.
Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, da se naužiju dobara Gospodnjih.
Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit nakon žalosti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato njegovi učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. (Matej 15, 21-28)
Evanđelje dana – komentar Isus je ušao u Tir i Sidon gdje ga Kanaanka odmah pozdravlja. Zanimljivo je da se dovoljno riječi o Isusu proširilo ovim područjem te je ova žena nekako znala tko je Isus (usp. Marko 3, 8). Tekst ne kaže da je učinio ikakva znamenja u Tiru i Sidonu prije nego što ju je sreo (vidi 11, 20-24), ali ona ga nekako prepoznaje, ne samo kao lutajućeg iscjelitelja, već i kao zakonitog Kralja.
Žena pozdravlja Isusa kao “Sina Davidova”. Njezino je prepoznavanje još značajnije jer su učenici bili malo spori u prepoznavanju Isusa. U Mateju 14, nakon hodanja po moru, oni prepoznaju Isusa kao Sina Božjeg, ali tek u 16, 16Petarproglašava Isusa Mesijom. Ipak, ova žena pozdravlja Isusa kao Sina Davidova, preklinje njegovu milost i moli njegovu moć nad demonom koji je “teško” opsjednuo njezinu kćer (r. 22). Kako je moguće da ova žena ima više uvida u Isusov identitet od njegovih učenika? Ona je, naposljetku, iz naroda koji je zapamćen kao stari neprijatelj Izraela.
Isusov je odgovor možda najzbunjujući dio ove pripovijesti. Isprva joj ne kaže ni riječi, ali je odbija otpustiti. Tek nakon njezine upornosti on s njom razgovara. Dvaput joj objašnjava da je poslan samo “izgubljenim ovcama doma Izraelova”. Čini se da i učenici misle da bi Isus trebao ostati usredotočen na potrebe Izraela. Stalno su mu govorili da je otpusti, jer im je dosadilo slušati njezine vapaje za pomoć (15, 23).
Možda je Isusovo odbijanje da posluša učenike dalo ženi nadu da će njezina molba biti uslišana. Ona čini nešto što je značajno u ovom Evanđelju: ona kleči pred njim. Autor evanđelja koristi ovu radnju kao onu koja dolikuje kralju. Magi, koji su također bili pogani, prvi su koji su iskazali štovanje Isusu na ovaj način (Matej 2, 2; 8, 11). Ženino postupanje prema Isusu na ovaj način u skladu je s njezinom ranijom izjavom da je Isus Davidov Sin.
Klečanje nije samo znak kraljevske vlasti, već i priznanje moći. Postoji veza između onih koji kleče pred Isusom i iscjeljenja koja Isus izvodi. Gubavac kleči pred Isusom i traži da se očisti (Matej 8, 2). Glavar kleči i traži ozdravljenje svoje kćeri (9, 18). Na kraju ovog Evanđelja, kada se pojavi uskrsli Gospodin, učenici mu se poklone, a Isus kaže da je njegova sva vlast na nebu i na zemlji (28, 17-18). Klanjanje u štovanju također podsjeća na Isusovu zapovijed da se klanja samo Gospodinu Bogu (4, 9). Ova žena kleči pred nekim za koga priznaje da ima autoritet ne samo da sjedi na Davidovom prijestolju, već i da ima moć nad zlom.
Isusov odgovor na njezin drugi vapaj za pomoć uključuje ponavljanje njegove misije izgubljenim ovcama doma Izraelova. On čak uspoređuje njezin status kao poganke sa statusom malih, kućnih pasa koji čeznu da budu hranjeni sa stola (15, 26).
Ženu, međutim, to ne sputava. Ona prihvaća status obiteljskog psa tvrdeći da i pas uživa u mrvicama sa stola.
Njena izjava je upečatljiva. Ona polaže nadu u ono što su drugi odbacili. Ovaj Davidov Sin ima toliku moć da ima dovoljno moći za dom Izraelov i više nego dovoljno za nju. Ona ne pokušava osujetiti njegovu misiju. Ona samo želi mrvicu, shvaćajući da je čak i mrvica dovoljno moćna da pobijedi demona koji je opsjeo njezinu kćer.
Isus hvali njezinu vjeru. Čini se da ova žena razumije ono što članovi doma Izraelovog tek trebaju shvatiti. Isus nije samo nada za Izrael, već nada za svijet.
U odlomku koji neposredno prethodi ovoj priči, Isus odgovara na izazove pismoznanaca i farizeja preoblikovanjem granica čistog i nečistog. U 15, 18 Isus izjavljuje da ono što izlazi iz usta izlazi iz srca, a ono što izlazi iz srca određuje je li čovjek (ne)čist. Ono što izlazi iz srca žene Kanaanke je vjera – sigurnost da Isus ima dovoljno moći za Izrael i dovoljno moći da spasi njezinu kćer.
