Isus traži vjeru u njega i njegove riječi, a ne u znakove i čudesa.

Prvo čitanje:
Jak 1,1-11
Prokušanost vaše vjere rađa postojanošću da budete savršeni i potpuni.
Početak Poslanice svetoga Jakova apostola
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina — čovjek duše dvoumne nepostojan na svim putovima svojim.
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuli.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 119,67- 68.71-72.75-76
Pripjev: Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim!
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ.
Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.
Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.
Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
Znadem, Gospodine, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. (Marko 8, 11-13)
Evanđelje dana – komentar
Farizeji su raspravljali s Isusom i zatražili su znak s neba. Njihova sljepoća i drskost bile su goleme. Pred njima je stajao najveći od svih Znakova – sam Gospodin Isus. On je uistinu bio znak koji je došao s Neba, no oni ga uopće nisu cijenili. Čuli su njegove riječi kojima nema premca, vidjeli njegova predivna čudesa, stupili u dodir s apsolutno bezgrešnim čovjekom – Bogom koji se očitovao u tijelu – a ipak su u svojoj sljepoći tražili znak s neba.
Ne čudi što je Spasitelj duboko uzdahnuo. Ako je u povijesti svijeta bilo povlaštena naraštaja, bio je to židovski naraštaj kojega su ovi farizeji bili dio. Ipak, slijepi na najočigledniji dokaz da se Mesija pojavio, tražili su čudo na nebu umjesto na Zemlji. Isus je govorio: “Neće više biti znakova. Iskoristili ste svoju prigodu.” I ponovno uđe u lađu te zaploviše na istok. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)