Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu stoljećima vjernike vraća u samo središte kršćanske vjere ljubavi Krista koji se potpuno darovao čovjeku.
Velika devetnica, odnosno pobožnost devet prvih petaka u mjesecu, nije samo niz pobožnih čina koje treba „odraditi“. Ona je poziv da tijekom devet uzastopnih mjeseci čovjek ponovno otvara svoje srce Isusu, pristupa euharistiji i dopušta Gospodinu da mijenja ono što je u njemu postalo hladno, ranjeno ili udaljeno od Boga. Upravo zato prvi petak ne bi trebao biti samo datum koji ćemo označiti u kalendaru.
To može biti početak ozbiljnijeg odnosa s Kristom. Srce Isusovo govori o ljubavi koja traži naš odgovor ne samo riječima, nego životom.
Zašto vjernici devet prvih petaka posvećuju Srcu Isusovu?
Pobožnost prvih petaka snažno je povezana sa sv. Margaretom Marijom Alacoque, francuskom redovnicom iz 17. stoljeća. Prema njezinim zapisima, od 1673. imala je mistična iskustva povezana s Presvetim Srcem Isusovim. U središtu poruka bila je Kristova ljubav prema ljudima te poziv na uzvrat ljubavi, osobito kroz euharistiju.
Iz te duhovnosti razvila se pobožnost devet prvih petaka. Vjernik devet uzastopnih mjeseci na prvi petak sudjeluje na svetoj misi i prima svetu pričest u čast Presvetoga Srca Isusova. Ako je svjestan teškoga grijeha, prije pričesti treba pristupiti sakramentu pomirenja.
Važno je razumjeti da ispovijed, misa i pričest ovdje nisu nekakvi „uvjeti koje treba prikupiti“. Središte pobožnosti jest Krist. Devet mjeseci pruža čovjeku priliku za ustrajnost ponovno doći Gospodinu kada je raspoložen za molitvu, ali i onda kada ne osjeća ništa posebno.
U tome se krije ljepota ove pobožnosti. Isus ne traži samo nekoliko trenutaka naše pažnje. Želi naše srce.
Broj devet u kršćanskoj pobožnosti podsjeća i na apostole i Mariju koji su nakon Kristova uzašašća ustrajali u molitvi očekujući Duha Svetoga. Devetnica zato nosi snažnu poruku: ostani vjeran u molitvi i onda kada odgovor još ne vidiš.
Što učiniti tijekom devet prvih petaka?
Bit ove pobožnosti može se sažeti vrlo jednostavno: tijekom devet uzastopnih prvih petaka u mjesecu sudjelovati na svetoj misi i primiti svetu pričest s nakanom čašćenja Presvetoga Srca Isusova.
No vanjski čin treba pratiti unutarnja odluka.
Prvi petak može postati dan kada ćemo se ozbiljnije zagledati u vlastiti život. Kome trebam oprostiti? Koji grijeh stalno opravdavam? Jesam li zapostavio molitvu? Postoji li netko kome trebam pružiti ruku? Pristupam li euharistiji svjestan koga primam?
Pobožnost prema Srcu Isusovu vodi upravo prema takvom preispitivanju.
Sveta pričest nalazi se u njezinu središtu jer nas vodi živome Kristu. Zato devet prvih petaka ne treba odvajati od euharistijskog života Crkve. Ne dolazimo samo „obaviti prvi petak“, nego sudjelovati u svetoj misi i susresti Gospodina koji nam se daruje.
Ako nismo u stanju milosti, sakrament ispovijedi postaje put povratka. Nije riječ o strahu, nego o pomirenju. Isusovo Srce nije zatvoreno pred grešnikom koji se želi vratiti.
Obećanja Srca Isusova treba razumjeti u svjetlu Evanđelja
Uz pobožnost Presvetom Srcu Isusovu tradicionalno se povezuje dvanaest obećanja koja su kasnije sažeta iz zapisa sv. Margarete Marije Alacoque.
Ona govore o potrebnim milostima, miru u obiteljima, utjesi u patnjama, Kristovu Srcu kao utočištu, blagoslovu, milosrđu prema grešnicima, rastu mlakih i revnih duša te drugim duhovnim dobrima.
Posebno je poznato takozvano Veliko obećanje povezano s primanjem pričesti tijekom devet uzastopnih prvih petaka.
Ali ovdje je potrebno izbjeći pogrešno razumijevanje.
Devet prvih petaka nije automatsko jamstvo spasenja niti „ulaznica za nebo“.
Crkveni Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji upozorava da se u ovu praksu ne smije polagati pouzdanje koje bi zanemarilo zahtjeve djelatne vjere i života u skladu s Evanđeljem.
Drugim riječima, ne možemo devet mjeseci primati pričest, a istodobno svjesno odbijati Kristov poziv na obraćenje, ljubav, oproštenje i promjenu života.
Prava pobožnost ne govori: „Učinio sam svoje i sada mi Bog nešto duguje.“
Ona govori: „Isuse, evo moga srca. Promijeni ga prema svome Srcu.“
Što zapravo častimo kada govorimo o Srcu Isusovu?
Presveto Srce Isusovo nije samo religiozna slika koju držimo na zidu. Srce u ovoj pobožnosti upućuje na samu Kristovu osobu i njegovu božansko-ljudsku ljubav.
To je Srce Onoga koji je doticao bolesne, opraštao grešnicima, plakao s ožalošćenima, tražio izgubljene i na križu predao život za čovjeka.
Zato pobožnost ima duboke biblijske korijene.
Evanđelje po Ivanu opisuje Kristov probodeni bok iz kojega su nakon njegove smrti potekli krv i voda (Iv 19,34). Nakon uskrsnuća Isus učenicima pokazuje svoje ruke i bok (Iv 20,20), a Tomi govori da pruži ruku prema njegovu boku (Iv 20,27).
Rane Uskrsloga nisu nestale.
One postaju znak ljubavi koja je prošla kroz križ i pobijedila smrt.
Kada vjernik gleda prema Srcu Isusovu, zato ne gleda samo simbol. Gleda prema Kristu koji je ljubio do kraja.
Nemoj samo započeti devetnicu – dopusti Isusu da nešto promijeni
Možda ćeš prvi petak započeti s velikim žarom, a četvrti ili peti mjesec doći umoran. Možda će se pojaviti obveze, rastresenost ili napast da odustaneš.
Upravo tada ova pobožnost dobiva još dublji smisao.
Ljubav nije samo osjećaj. Ljubav je i vjernost.
Devet prvih petaka može postati devet susreta tijekom kojih ćeš Isusu donositi različite dijelove svoga života: obitelj, posao, strahove, grijehe, ljude koje voliš, one kojima teško opraštaš i ono što već dugo nosiš u sebi.
Nemoj se zaustaviti samo na molitvi za ono što želiš dobiti.
Pitaj Isusa i što On želi učiniti u tebi.
Možda će najveća milost ove devetnice biti upravo promjena koju danas još ne očekuješ: ispovijed nakon dugo vremena, povratak redovitoj misi, pomirenje s nekim, oslobađanje od staroga grijeha ili jednostavno ponovno otkrivanje da nisi sam.
Presveto Srce Isusovo nije poziv na praznu pobožnost. Ono je poziv da svoje srce približimo Srcu koje nas je prvo ljubilo.
Kratka molitva za početak devetnice
Presveto Srce Isusovo, predajem Ti svoj život, svoje brige, slabosti i grijehe. Daj mi ustrajnost tijekom ovih devet prvih petaka. Očisti moje srce od svega što me udaljava od Tebe i nauči me ljubiti Boga i ljude iskrenije. Neka ova pobožnost ne ostane samo navika, nego postane put moga obraćenja i dubljeg zajedništva s Tobom. Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome. Amen.
