Liturgija dana

Evanđelje dana za srijedu, 4. rujna. godine: I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje jer za to sam poslan

Božji smo suradnici; Božja ste njiva, Božja građevina.

Prvo čitanje:

1Kor 3,1-9

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? Jer kad jedan govori: »Ja sam Pavlov«, a drugi: »Ja Apolonov«, niste li odveć ljudi?
Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelj po kojima povjerovaste — kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti svoju plaću. Jer Božji smo suradnici; Božja ste njiva, Božja građevina.
Riječ Gospodnja.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim. (Luka 4, 38-44)

Evanđelje dana – komentar

Isus ima punomoć naviještati novi nauk – u sili, ima ovlast liječiti bolesne, izgoniti nečiste sile, mrtve uskrsavati. Nalazimo ga u Petrovoj kući gdje je Petrova punica u ognjici, u vatri. Isus ponovno ‘naređuje’ i vatra je ostavlja. Isti izričaj kao i kod izgona nečiste sile. Sve je u službi Isusova poslanja. Čudesa nemaju svrhu u samima sebi. Isus želi izliječiti žarište bolesti. Još uvijek nam u ušima odzvanja ono ‘danas’. Danas vidjesmo neviđene stvari. Svi su preneraženi, gotovo izvan sebe. Bog je ponovno pohodio narod svoj, Isus podaruje Božjoj riječi novo značenje i učinkovitost.

Znakovito je da Isus čini ovo čudo u subotu. Subota je trajni podsjetnik na djelo stvaranja, ali i predznak otkupljenja i konačnog smirenja u Gospodinu. Subotom se i danas židovska zajednica osjeća otkupljenom. I nakon bogoslužja u bogomolji zapućuju se kući. Objeduju. Nakon odmora, podvečer, ponovno Isus stupa u akciju jer je prestao subotnji odmor. Mogu mirno (do)nositi bolesnike i nemoćnike.

Isus oslobađa Petrovu punicu od vrućice. Ona postaje dionikom snage Isusove riječi. Isusova nazočnost i riječ snažniji su od bilo kakve bolesti. Vjerojatno je ona bila jedina žena u Kafarnaumu koja je povjerovala Isusu i obratila se jer je dopustila da Petar slijedi Gospodina, da se više ne brine za svoju kuću i njezinu kćer. Isus prema Lukinu Evanđelju još nije pozvao Petra, dogodit će se to tek u sljedećem poglavlju, nakon čudesnoga ribolova. I to nije moglo biti skriveno.

Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio odobravanje. Zapravo kad čovjek traži uspjeh, on redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugome bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljeskanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti.

Tako i u Isusa. Ispunio je Isus svoju zadaću u trenutku kad je čovjeku bolje, kad je on čovjeku pomogao. Stoga u prva tri Evanđelja ne ćemo pronaći ni jedne riječi Isusove o samome sebi, svojoj osobi, nego on govori isključivo o svome poslanju i svome Bogu – Ocu, o kraljevstvu nebeskom. On je uvijek u drugom planu, negdje otraga, nikada pod svjetlima pozornice.

Te subotnje večeri skupilo se cijelo mjesto oko Petrove kuće i tražilo da ih se Isus dotakne. Oko Isusa nema još učenika kao pratnje, nema još dvanaestorice, još ih nije pozvao ni odvojio. Težište se stavlja na mnoštva koja hrle k Isusu da se nahrane novim naukom, da ih on izliječi, dotakne, oslobodi. S Isusom dolazi blagoslovljeni dan nad cijelo mjesto, spasenje je ponuđeno u Isusovoj osobi. Isus izgoni nečiste sile, noću. One djeluju – prema općem uvjerenju noću – i zato Isus nastupa kao egzorcist. One ga očituju, ne mogu sakriti njegovu osobu, snagu i ovlast, oslobađati ljude za Boga. Isus im naređuje šutnju. On koji je nijemima usta otvarao, zabranjuje duhovima da govore drugima o njemu. Ti demoni točno znaju što je ovdje posrijedi, kakva se bitka, kakva utakmica odigrava u Isusu iz Nazareta i s njegovom osobom, poznaju oni Isusovu narav i bit.

Isus mora slijediti svoje poslanje, svoj nalog. Mora ići dalje. Ne želi da ga svojataju ni ovi sada u Kafarnaumu kao svoga. Ne želi se on staviti u stezulju mjesnih okvira, maloga ribarskoga mjesta. Ima on viziju za cijeli svijet. Onima koji bi ga htjeli zadržati i učiniti poznatim veli kako mora i drugim mjestima naviještati Radosnu vijest. Navještaj kraljevstva Božjega, izgon zlih sila. Djelokrug se povećava na cijeli okoliš, i dalje. Njega treba cijela Galileja, cijela Judeja, ne smije biti se ograničiti samo na uski prostor. Bit će onih u Kafarnaumu koji će ga trebati. Ali isto tako ima i onih po Galileji koji ga trebaju i traže. Treba i njima nakon duge zime iščekivanja i mrzline navijestiti proljeće Radosne vijesti: Bog je tu, Bog želi čovjeka i njegovo srce. On se želi nastaniti, kod nas ponovno udomiti.

Tražili su Gospodina rano ujutro na samotnom mjestu. I našli su ga. Zašto ga traže? Ljudi žele odgovor na svoja temeljna životna pitanja. Problem diktature počinje upravo ondje kad više ne mogu pitati, već mi se rješenja nameću sa svih strana. Ljudi su dolazili Isusu s raznim pitanjima, upitnicima, problemima, bolestima. Tražili su rješenja koja im je velikodušno nudio. Prisjetimo se samo njegovih poučaka, njegovih riječi i govora. Najgore je kad čovjek ima rješenje za sve i kad mu drugi ne treba u životu.

Vjera je put do Boga, uska cesta i staza, a ne kuća u kojoj se može mirno i udobno stanovati. Čovjekov život je putovanje. Vjera je hod kroz život za Isusom Kristom. Isusu nije do vanjskih učinaka ili uspjeha nego do čovjekova spasenja i boljitka. Isus ne docira, nego ozbiljuje u djelovanju Božju riječ. Sav govor o Bogu samo je onda legitiman ako prenosi i posreduje osobno iskustvo s Bogom koje čovjek stekne kroz svoje ophođenje sa samim Gospodinom. To bi bilo nalik onome tko bi pokušavao dočarati sreću uspjeha prikazujući na tablici učinke hormona žlijezda s unutarnjim lučenjem. Nemoguće je neposrednost doživljavanja i iskustva dočarati opisnim, verbalnim tumačenjem. Čovjek se sam mora zaputiti u doživljaj i iskustvo – poglavito pak u pitanjima Boga i Isusa Krista.

Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Nakon slijetanja u glavnom gradu Indonezije, papa Franjo je otišao…