Fra Ivo Pavić: Ljudi su tražili pomoć i molitvu, ali nisam moga zbog njihove nevjere u Gospodina i dogodilo se onda kad su se pokajali za svoje grijehe
Svaki čovjek koji želi da bude oslobođen ili izliječene od neke bolesti, mora prvo svoj život srediti sa Gospodinom i iskreno iz srca se pokajati za svoje grijehe.
Osoba koja nije mogla biti izliječena od neke bolesti je razlog što mora prvo iskreno se pokajati i vjerovati riječima svetog pisma i živjeti, onda se može nadati oslobođenje bolesti ili neke ovisnosti.
Ako čovjek traži izlječenje da se neko moli nad njima mora se iskreno pokajati iz srca i vjerovati ono što Gospodin govori i živjeti naravno. Pise portal vjera.hr
Kada se pokazatelja iskrenog pokajanja pokažu, oni su blagoslovljeni. Naš prijestupnik se odrekao zla, a Bog mira je proslavljen. No što učiniti kada ovi pokazatelji nisu prisutni?
Što učiniti kada netko laže o tome da mu je žao kako bi izbjegao posljedice ili koristi našu dobru volju kako bi nas opet povrijedio?
Više od tri desetljeća preklinjala sam Boga da dovede moga oca-zlostavljača do pokajanja. Umjesto toga, poput faraona, njegovo srce bivalo je samo tvrđe. Njegove tvrdnje o promjeni bile su strategija koju je koristio kako bi opravdao svoju opakost. Moja vlastita ljubav i povjerenje bili su iskorišteni protiv mene.
S vremenom sam morala prihvatiti to da se moj otac ne želi promijeniti. Bez obzira na to koliko sam ga voljela i koliko sam željela da se pokaje, promijeni, da bude dobar tata, da me voli i da voli Isusa, spasenje je Božje djelo, a ja nisam mogla popraviti svoga oca. Ponekad ljubav možemo pokazati na najbolji način tako da toj osobi ne dopustimo da nas više povrjeđuje.
Prije nekoliko godina fra Ivo Pavić poslao nam je tekst u kojem je posvjedočio sljedeće:
“Krštenje u Duhu Svetom nije privilegij pojedinaca već je na raspolaganju svim vjernicima. Ono se može usporediti s duhovnom erupcijom. Riječ je o erupciji oduševljenja za Boga koja se budi u nama.
Prije nego što sam doživio iskustvo KDS (krštenja u Duhu Svetom) puno sam radio s ljudima, dijelio im savjete, ali sam vidio da nije bilo na njima nikakvih promjena, i dalje su imali problema. Nisam mogao pomoći psovačima, bludnicima, drogerašima, lažljivci i ovisnicima …
Nitko od njih nije ozdravio niti se oslobodio. Zašto? Jer nisam bio kršten u Duhu Svetom. Moje riječi nisu bile pomazane ili nauljane Duhom Svetim. Tek nakon KDS sam shvatio da su imali problema za zlim duhovima koje svojom snagom nisam mogao istjerati. Mi obično želimo rušiti prepreke i rješavati probleme vlastitim snagama, umjesto da pozovemo Duha Svetoga da nam pomogne.
“Ne silom niti snagom već Duhom Svetim.” (usp. Zah. 4,6) Biti KDS znači biti uronjen u Duha Svetoga. U ovim izazovnim vremenima u Crkvi i u svijetu postoji velika potreba za svećenicima i laicima koji su vođeni i osnaženi Duhom Svetim. Ne možemo se oslanjati na stare strategije i koristiti zastarjele alatke te iščekivati veliku žetvu. Crkva je često slaba i nedjelotvorna jer njezini članovi nisu KDS i ne vjeruje u nadnaravno. Evanđelje u župama često se naviješta nepotpuno. Danas trebamo više Duha Svetoga.
Bit ćete kršteni Duhom Svetim (Mk 1,8) Krštenje u Duhu Svetom (KDS) je osjetljiva tema i o njoj ne može pisati ni govoriti onaj tko u to ne vjeruje niti onaj tko to iskustvo sam nije doživio. Riječ je o novom životu, o novom rođenju, osobnim Duhovima, po kojem spoznajemo i upoznajemo Isusa Krista. Prije krštenja u Duhu Svetom, Petar je tri puta zatajio Isusa u strahu od Židova, ali nakon što je doživio KDS na Duhove potpuno se promijenio. U svom neustrašivom govoru od “tri minute” obratio je tri tisuće ljudi. U sili Duha Svetoga je činio mnoga znamenja i čudesa u narodu (usp. Dj 8, 4-13). Tako su činili i drugi apostoli (v. Dj 5, 12-14; 8, 4-13). Riječ Božja je gorjela u njihovim srcima kao oganj, a onda je redom palila cijeli svijet. Krštenje u Duhu Svetom je promijenilo Savla u Pavla. Ta promjena mu je dala veliku snagu i energiju da po svijetu naviješta uskrslog Isusa Krista. To se dogodilo mnogim svecima i vjernicima tijekom povijesti. To se dogodilo i meni i mnogim drugima diljem svijeta. Rekao bih da se nakon KDS postepeno sve mijenja, ne zna se što će Duh Sveti učiniti s osobom. Jer Duh Sveti počinje voditi tu osobu. Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji (Rim 8,14). Po KDS postajemo slični Isusu Kristu. Gospodin tada oslobađa dar Duha Svetoga unutar nas. Duh Sveti se budi i preuzima kontrolu u našem životu. Duh Sveti dolazi na vidljiv način u naš život da možemo donositi Krista ljudima i da Krist može nesmetano djelovati preko nas.
Ponovno osvježenje Pionir karizmatske katoličke obnove u Njemačkoj N. Baumert piše: “Primanje sakramenata krštenja, potvrde i euharistije je normalno i dostupni su svakome tko ih želi primiti. I u ovim sakramentima mi primamo Duha Svetoga ili događa se prvo ulijevanje Duha Svetoga. I dalje nastavlja: Ali doživljavanje svježeg ili novog izlijevanja Duha Svetoga nije normativ – svakome na isti način – kao što su sakramenti”. To znači da je svježe izlijevanje Duha Svetoga uvijek nova slobodna inicijativa i milost koja dolazi od Duha Svetoga. Mi možemo moliti za izlijevanje Duha Svetoga, ali o Gospodinu ovisi kako će odgovoriti na ovu molitvu. Ono se ničim ne može iznuditi ili zaslužiti već je čisti dar od Boga. Duh Sveti to čini onako kako on želi. KDS se shvaća kao osobno prihvaćanje milosti koju smo već primili u kršćanskoj inicijaciji i kao primanje sile i snage za osobno služenje u Crkvi i u svijetu. Na taj način se povezujemo s Duhom Svetim, postajemo potpuno ovisni o osobi Duha Svetoga. To je poput pupčane vrpce koja nas spaja s Bogom.
