Posljednjih godina sve češće svjedočimo raspravama među kršćanima. Na društvenim mrežama, u komentarima i raznim internetskim raspravama mnogi pokušavaju dokazati da je upravo njihova zajednica jedina ispravna.
Katolici, pravoslavci, protestanti, adventisti, baptisti, pentekostalci i drugi kršćani često ulaze u rasprave koje završavaju međusobnim optužbama, vrijeđanjem i udaljavanjem jednih od drugih.
Žalosno je što se pritom često zaboravlja ono najvažnije Isus Krist.
Dok se mi prepiremo oko toga tko je u pravu, svijet oko nas sve se više udaljava od Boga. Ljudi gube vjeru, mladi napuštaju Crkvu, obitelji se raspadaju, a mnogi više nikada nisu ni otvorili Sveto pismo.
Možda je upravo zato vrijeme da se zapitamo jesmo li usmjereni na ono što je Isus od nas tražio ili smo se previše usredotočili na dokazivanje vlastite ispravnosti.
Bog nije poslao svoga Sina kako bi među ljudima stvarao nove podjele. Isus je došao da spasi čovjeka od grijeha, otvori vrata vječnoga života i pomiri čovječanstvo s Bogom.
Postoji samo jedan Bog i jedan Spasitelj
Od prve do posljednje stranice Biblije jasno se ponavlja ista poruka postoji samo jedan Bog.
“Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan.” (Pnz 6,4)
Sveti Pavao piše: “Jedan je Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, po svima i u svima.” (Ef 4,5-6)
To znači da Bog nije vlasništvo nijedne ljudske zajednice. Nijedna Crkva niti denominacija ne može reći da je Bog samo njihov. Bog je Stvoritelj svakoga čovjeka i njegova ljubav obuhvaća cijelo čovječanstvo.
Istodobno, Biblija jasno svjedoči da je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta. “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Iv 14,6)
Upravo zato svi koji vjeruju u Krista pozvani su sve više upoznavati njega, živjeti njegovu riječ i slijediti njegov primjer.
Isus nije molio za podjele nego za jedinstvo
Prije svoje muke Isus je uputio jednu od najljepših molitava zabilježenih u Evanđelju.
“Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi.” (Iv 17,21)
Koliko su ove riječi snažne!
Isus nije molio da njegovi učenici jedni druge pobjeđuju u raspravama. Nije molio da se međusobno nazivaju pogrdnim imenima niti da se udaljavaju jedni od drugih.
Molio je za jedinstvo.
To ne znači da razlike među kršćanskim zajednicama ne postoje ili da pitanja vjere nisu važna. Ona jesu važna i svaki je kršćanin pozvan tražiti istinu. No istina nikada ne smije biti odvojena od ljubavi.
Sveti Pavao piše:
“Kad bih imao svu vjeru, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.” (1 Kor 13,2)
Koliko god poznavali Sveto pismo, ako u našem srcu nema ljubavi, naše znanje neće donijeti ploda.
Bog gleda srce čovjeka
Ljudi često gledaju ono što je izvana. Gledaju kojoj zajednici netko pripada.
Gledaju naslov. Gledaju oznaku.
Bog gleda mnogo dublje.
“Čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.” (1 Sam 16,7)
Bog vidi našu vjeru.
Vidi našu poniznost.
Vidi koliko ljubimo.
Vidi koliko opraštamo.
Vidi jesmo li spremni pomoći čovjeku koji pati.
Na Posljednjem sudu Isus neće pitati koliko smo rasprava dobili na internetu.
Pitat će jesmo li nahranili gladnoga.
Jesmo li pohodili bolesnoga.
Jesmo li pomogli siromahu.
Jesmo li oprostili neprijatelju.
To jasno pokazuje Evanđelje po Mateju (Mt 25,31-46).
Istina se najbolje svjedoči životom
Danas mnogi žele dokazati da su upravo oni u pravu.
Ali najveći sveci nisu osvajali ljude prepirkama.
Sveti Franjo Asiški.
Sveti Ivan Pavao II.
Sveta Majka Terezija.
Sveti Padre Pio.
Njihovo najveće oružje bila je ljubav.
Njihov život bio je propovijed.
Isus kaže:
“Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13,35) Nije rekao da će nas prepoznati po tome koliko rasprava vodimo, nego po ljubavi. To je najveći znak pravoga Kristova učenika.
Čuvajmo se oholosti
Jedna od najvećih opasnosti za svakoga vjernika jest duhovna oholost.
Vrlo lako možemo pomisliti:
“Ja znam više.”
“Ja sam u pravu.”
“Samo moja zajednica ima istinu.”
Takvo razmišljanje može udaljiti čovjeka od poniznosti.
Isus je često upozoravao upravo one koji su mislili da sve znaju.
Farizeji su poznavali Pisma bolje od mnogih ljudi.
Ali nisu prepoznali Mesiju koji je stajao pred njima.
Zato svaki kršćanin treba svakoga dana moliti:
“Gospodine, vodi me u svoju istinu i sačuvaj me od oholosti.”
Budimo svjedoci Krista, a ne uzrok novih podjela
Današnjem svijetu ne trebaju novi sukobi među kršćanima.
Trebaju mu ljudi koji će živjeti Evanđelje.
Ljudi koji će praštati.
Ljudi koji će pomoći siromahu.
Ljudi koji će braniti život.
Ljudi koji će moliti.
Ljudi koji će pokazati da je Krist živ.
U vremenu kada mnogi gube vjeru, možda je najveće svjedočanstvo upravo naša ljubav prema Bogu i bližnjemu.
To ne znači da trebamo odustati od istine ili zanemariti vlastitu vjeru. Naprotiv, pozvani smo još više upoznavati Krista i živjeti ono što nas uči. Ali jednako smo tako pozvani poštovati dostojanstvo svakog čovjeka i razgovarati s drugima u duhu istine i ljubavi.
Postoji samo jedan Bog, jedan Gospodin i jedan Spasitelj Isus Krist. Kršćani pripadaju različitim zajednicama i imaju različita tumačenja pojedinih pitanja, ali svima je zajednički poziv da traže Boga, žive po njegovoj riječi i ljube svoje bližnje.
Umjesto da jedni druge udaljavamo od Krista prepirkama, pozvani smo svojim životom svjedočiti Evanđelje. Istina je važna, ali se najbolje prenosi poniznošću, ljubavlju i svetošću života.
Možda je pravo pitanje koje si danas trebamo postaviti jednostavno:
Jesam li svojim riječima i svojim životom druge približio Kristu ili sam ih od njega udaljio?
Jer upravo će po tome mnogi prepoznati jesmo li doista njegovi učenici.
