Došao je s namjerom koja nije ostavljala prostor za milost. Njegov rođak prihvatio je kršćansku vjeru, a on je, prema objavljenom svjedočanstvu, trebao provjeriti što se dogodilo i izvršiti ono što je smatrao obiteljskom dužnošću.

No umjesto smrti dogodio se susret koji je počeo mijenjati dva života. Priča iz Egipta govori o čovjeku predstavljenom pod imenom Mostafa, koji je krenuo prema svojem rođaku Mohammedu uvjeren da mora kazniti njegovu odluku da slijedi Isusa Krista.

Ušao je u crkvu, pronašao ga među kršćanima i čekao pravi trenutak. Ali dok je slušao riječi koje su se govorile o Isusu i promatrao ljude kako mole, u njegovoj se nutrini počelo događati nešto što nije očekivao.

Ono protiv čega je došao boriti se počelo je privlačiti njegovo srce. Prema svjedočanstvu koje je objavio Open Doors, čovjek koji je toga dana došao kao prijetnja uskoro je počeo postavljati pitanje koje će promijeniti smjer njegova života: Zašto si izabrao Isusa?

U crkvu je ušao s jednom namjerom, a izašao s velikim pitanjem

Mostafa je, prema svjedočanstvu, potjecao iz muslimanske obitelji u Egiptu. Njegov rođak Mohammed postao je kršćanin, što je izazvalo snažnu reakciju obitelji.
Mostafa je vjerovao da odanost obitelji zahtijeva da nešto poduzme.

Zato je jednoga dana pronašao Mohammeda u crkvi. Sjeo je iza njega dok je njegov rođak slušao propovijed.
Došao je s namjerom da mu oduzme život.

Ali dok je čekao, počeo je slušati.
Riječi o Kristu nisu u njemu izazvale mržnju koju je očekivao. Ni molitva kršćana nije ga odbila. Naprotiv, prema njegovu svjedočanstvu, nešto ga je duboko dotaknulo.

Odjednom više nije mogao učiniti ono zbog čega je došao. Umjesto napada uslijedilo je priznanje.
Mostafa je rođaku otkrio zbog čega je došao i priznao da više ne može izvršiti ono što je planirao. Zatim je postavio pitanje koje pokazuje koliko se toga već promijenilo u njegovoj nutrini.

Želio je znati zašto je Mohammed napustio islam i postao kršćanin.
Mohammed ga nije odbacio. Čovjek koji je upravo saznao da mu je rođak došao nauditi poveo ga je sa sobom i počeo mu govoriti o Evanđelju. Razgovor se nastavio satima.

Govorio mu je o Isusu, njegovu životu, križu, oprostu i obećanju novoga života.
Ali prema Mostafinu svjedočanstvu, te noći dogodilo se još nešto.

Dok je spavao, sanjao je Isusa na križu. Krist mu je, kako je poslije ispričao, poručio da je sve to učinio iz ljubavi prema njemu i da ga želi osloboditi od njegovih grijeha.

Čovjek koji je samo nekoliko sati ranije planirao proliti krv sada se suočio s Kristom koji je svoju krv prolio za čovjeka.

Došao je oduzeti život, a otkrio Boga koji daje novi život

Sljedećeg jutra Mostafa je odmah potražio svojega rođaka.
Više nije želio raspravljati o tome treba li zaustaviti njegovu vjeru. Prema svjedočanstvu, želio je molitvu i odlučio je svoj život povjeriti Isusu Kristu.

Njegove riječi sažimaju veličinu preokreta koji je doživio: došao je s namjerom da ubije Kristova sljedbenika, a sada je sam bio spreman svoj život predati Kristu.
Mjesec dana poslije Mostafa je, prema izvještaju Open Doorsa, kršten. Uz njega je bio upravo rođak kojemu je nekada namjeravao nauditi.

Ova priča snažno podsjeća na jednu od najpoznatijih promjena opisanih u Novom zavjetu.
Savao je krenuo prema Damasku kao progonitelj Kristovih učenika. Na taj je put pošao uvjeren da radi ono što je ispravno. Ali susret s Isusom potpuno je promijenio njegov život. Progonitelj je postao apostol Pavao, jedan od najvećih navjestitelja Evanđelja.

Mostafino svjedočanstvo nije Pavlova priča i ne treba ih izjednačavati. Ali obje nas podsjećaju na istu veliku kršćansku istinu: čovjekova prošlost ne mora odlučiti njegovu budućnost kada svoje srce otvori Božjoj milosti.

Zato nikada ne bismo trebali prerano reći da za nekoga nema nade.
Možda danas moliš za osobu koja se udaljila od Boga.
Možda netko ismijava tvoju vjeru.
Možda poznaješ čovjeka čije je srce ispunjeno tolikom ljutnjom da ti se njegova promjena čini nemogućom.
Nastavi moliti.

Bog ne prisiljava čovjeka da ga slijedi, ali njegova milost može dotaknuti srce na mjestu na kojem mi više ne vidimo nikakav izlaz.

Za Mostafu prihvaćanje kršćanstva, prema objavljenom svjedočanstvu, nije značilo kraj poteškoća. Zbog mogućih posljedica svoju je novu vjeru morao skrivati od dijela obitelji. On i Mohammed zajedno su proučavali Bibliju, molili i oprezno živjeli svoju vjeru.

To je važan dio priče koji ne treba preskočiti. Slijediti Krista ne znači dobiti obećanje da će svaki problem nestati. Ponekad odluka za Isusa donosi nove kušnje i traži veliku hrabrost.

Ali upravo tada postaje jasno koliko je vjera stvarna.
Mostafa je krenuo prema rođaku misleći da mora uništiti njegovu vjeru. Na kraju je upravo preko toga rođaka počeo upoznavati Krista. Čovjek je planirao smrt, a Bog mu je otvorio mogućnost novoga početka.

Zato, kada ti se učini da se netko nikada neće promijeniti, sjeti se da ti vidiš samo ono što je danas pred tvojim očima. Bog vidi i ono što čovjek može postati kada mu otvori srce.