Jim Woodford proveo je velik dio života iznad oblaka, ali iskustvo koje će kasnije opisivati nije bilo nalik nijednom njegovu letu. Ovaj kanadski pilot i uspješan poslovni čovjek imao je obitelj, karijeru i materijalnu sigurnost, ali priznavao je da mu je nešto nedostajalo.

Vjera nije bila središte njegova života i nije se smatrao osobito religioznim čovjekom. A onda su bolest, nepodnošljiva bol i događaj na rubu smrti, prema njegovu svjedočanstvu, potpuno promijenili smjer njegova života.

Woodford tvrdi da se našao pred zastrašujućom tamom, zavapio Bogu, ugledao tri anđela, prošao kroz ljepotu koju naziva Nebom i na kraju se našao pred Isusom. Nakon povratka više nije govorio o uspjehu kao najvećem životnom cilju. Govorio je o Kristu, oproštenju i vječnosti.

Njegovo iskustvo ostaje osobno svjedočanstvo koje nije moguće neovisno potvrditi kao nadnaravni događaj, ali poruka koju je iz njega izvukao postavlja pitanje koje se tiče svakoga čovjeka: što ostaje kada nam sve ono za čim smo trčali više ne može pomoći?

Imao je uspjeh, ali bolest je promijenila sve

James „Jim“ Woodford rođen je u Newfoundlandu u Kanadi. Zrakoplovi su ga privlačili još od djetinjstva, a pilotsku karijeru započeo je kao vrlo mlad čovjek. S vremenom je napredovao od manjih zrakoplova do mjesta kapetana velikog putničkog zrakoplova te je tijekom karijere letio diljem svijeta.

Uz pilotsku karijeru ostvario je i poslovni uspjeh. Imao je mnogo toga što se obično povezuje sa sretnim i ostvarenim životom, no prema vlastitom priznanju, materijalne stvari nisu uspjele ispuniti prazninu koju je osjećao.

Tada je njegovo zdravlje ozbiljno narušeno. Dijagnosticiran mu je Guillain-Barréov sindrom, bolest koja zahvaća živce i može dovesti do slabosti i paralize. Woodford je govorio o izuzetno snažnim bolovima zbog kojih je uzimao lijekove protiv bolova.

Jednoga dana uzeo je preveliku količinu lijekova. Dok je osjećao da gubi svijest, iz njega je izišao vapaj Bogu. Upravo od tog trenutka počinje dio priče koji Woodford opisuje kao iskustvo života nakon smrti.

Prema njegovu svjedočanstvu, osjetio je kako napušta svoje tijelo i kreće prema području svjetlosti. Ali prije ljepote koju će kasnije opisivati kao Nebo, suočio se s nečim potpuno suprotnim.

Govorio je o zastrašujućoj tami i biću koje je doživio kao demonsko. U strahu je zavapio Bogu za pomoć.
Tada se, tvrdi Woodford, sve promijenilo.

Pojavila su se tri anđela.
U njegovu svjedočanstvu upravo oni postaju njegovi pratitelji na putovanju kroz ono što opisuje kao nebesku stvarnost. Ono što je uslijedilo bilo je toliko drukčije od zemaljskog iskustva da je poslije teško pronalazio riječi kojima bi ga mogao prenijeti drugima.

Woodford je opisivao iznimnu ljepotu, svjetlost i boje. Govorio je o stvarnosti u kojoj su njegova osjetila bila snažnija nego na Zemlji i o panoramskom pogledu bez uobičajenih ograničenja udaljenosti.

U svojoj knjizi opisao je čak i neobičan doživljaj u kojem su boje imale zvuk, a zvukovi boju. Za njega Nebo nije izgledalo kao prazno mjesto među oblacima, nego kao živa, veličanstvena stvarnost ispunjena ljepotom i Božjom prisutnošću.

Anđeli su, prema njegovu svjedočanstvu, nastavili biti uz njega.
A onda je došao trenutak koji je potpuno promijenio čovjeka koji se nekoć nije osobito zanimao za Boga.

Pred Isusom je shvatio što mu je cijeloga života nedostajalo

Woodford tvrdi da su ga anđeli doveli do Isusa Krista.
Susret nije opisivao prvenstveno kao trenutak straha, nego kao iskustvo nevjerojatne ljubavi.

Kada je pogledao Isusa, kaže, osjetio je da Krist zna sve o njemu  njegov život, pogreške i prazninu koju je godinama pokušavao ispuniti drugim stvarima.

Upravo je ondje, prema Woodfordovu svjedočanstvu, pronašao ono što nije pronašao ni u novcu, ni u poslovnom uspjehu, ni u pilotskoj karijeri. Osjetio je da je poznat i ljubljen. Nije se želio vratiti.

Ipak, tvrdi da mu je Isus dao do znanja da njegovo vrijeme još nije došlo. Trebao se vratiti i drugima govoriti o onome što mu je pokazano.

Woodford navodi da se potom ponovno našao u svom zemaljskom tijelu. Njegova službena biografija i knjiga njegovo iskustvo opisuju kao razdoblje od približno jedanaest sati povezano s njegovim stanjem između života i smrti.

Nakon toga njegov život više nije bio isti.
Čovjek kojem vjera prije nije bila u središtu života počeo je javno govoriti o Isusu. Putovao je i iznosio svoje svjedočanstvo, a svoje iskustvo zajedno s Thomom Gardnerom opisao je u knjizi Heaven: An Unexpected Journey: One Man’s Experience with Heaven, Angels, and the Afterlife.

Njegovu priču ipak treba čitati na ispravan način. Kršćanska vjera u Nebo ne počiva na iskustvu Jima Woodforda niti na bilo kojem drugom iskustvu bliske smrti. Za kršćanina temelj nade u vječni život jest Isus Krist  njegova smrt i uskrsnuće.

Woodfordovo iskustvo zato ostaje njegovo osobno svjedočanstvo. Ne možemo dokazati da je ono što opisuje doista bilo nadnaravno putovanje u Nebo, kao što ne trebamo ni dodavati njegovoj priči ono što sam nije ispričao.

Ali njegovo svjedočanstvo može otvoriti jedno puno dublje pitanje.
Koliko toga čovjek mora steći prije nego shvati da stvari ne mogu ispuniti srce?

Jim je imao zrakoplove, karijeru, novac i uspjeh. Tek kada mu ništa od toga više nije moglo pomoći, njegov vapaj bio je usmjeren Bogu.

Možda upravo zato njegova priča nije prvenstveno priča o tome kako Nebo izgleda, nego o čovjeku koji je prekasno shvatio gdje je tražio ono što mu je cijelo vrijeme nedostajalo.
Ne moramo čekati bolest, nesreću ili posljednji trenutak života da bismo se okrenuli Kristu.
Evanđelje nas poziva danas.

Jer najveće pitanje nije hoćemo li jednoga dana čuti još jedno nevjerojatno svjedočanstvo o Nebu. Pitanje je poznajemo li danas Onoga koji nam je obećao vječni život.

Danas je Jim odlučan svima kojima može govoriti o spasenju u Isusu Kristu. On kaže: „Moraš otvoriti vrata svog srca da Ga pustiš unutra, a vrata mog srca su sada otvorena.“