Postoje Isusove riječi koje nas tješe, ali i one koje nas potresaju do srži. Rečenica: „Nikad vas nisam poznavao!“ jedna je od najozbiljnijih opomena u cijelom Evanđelju.
Ona ne govori o otvorenim neprijateljima vjere, nego o onima koji su mislili da pripadaju Kristu. Ovo nije tekst za osuđivanje drugih, nego za osobno preispitivanje: jesam li doista Kristov ili samo živim privid vjere?
„Nikad vas nisam poznavao“ kome su upućene ove riječi?
U Evanđelju po Evanđelje po Mateju 7,21-23 Isus izgovara riječi koje razbijaju svaku lažnu sigurnost:
„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega… Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi bezakonici!’“
Na prvi pogled čini se da su ove riječi usmjerene protiv otvorenih grešnika. No, iz samog teksta vidimo nešto drugo: ljudi kojima se obraća nazivaju Ga Gospodinom, pozivaju se na djela učinjena u Njegovo ime i uvjereni su da pripadaju Njemu.
Najveća tragedija nije otvoreno odbacivanje Boga, nego uvjerenje da smo s Njim dok živimo suprotno Njegovoj volji.
1. Nije dovoljno izgovarati prave riječi
Mnogi će reći: „Gospodine, Gospodine!“ To je priznanje vjere. To je ispravno teološko ispovijedanje. Ali Isus jasno kaže da samo izgovorene riječi ne znače i istinski odnos.
Vjera nije formula. Nije samo poznavanje nauka, citiranje Biblije ili sudjelovanje u obredima. Možemo znati mnogo o Kristu, a da Ga zapravo ne poznajemo.
Poznavanje u biblijskom smislu znači odnos, zajedništvo, bliskost i poslušnost.
2. Nisu dovoljni ni osjećaji
Postoje ljudi koji su duboko dirnuti pjesmama, propovijedima i molitvama. Osjećaju toplinu, suze, oduševljenje. Ali osjećaj sam po sebi nije dokaz obraćenja.
Možemo biti emotivno dotaknuti, a da se naš karakter ne mijenja. Možemo voljeti duhovnu atmosferu, ali i dalje čuvati ogorčenost, zavist, ponos ili nečistoću u srcu.
Isus ne pita: „Jesi li imao snažne duhovne doživljaje?“ On pita: „Jesi li vršio volju Očevu?“
3. Ni djela sama po sebi nisu dokaz
Najšokantniji dio Isusovih riječi odnosi se na one koji su činili čudesa, prorokovali i djelovali u Njegovo ime. To su aktivni, angažirani, vidljivi vjernici.
Ali Isus kaže da ih nikada nije poznavao.
To znači da je moguće biti uključen u religiozne aktivnosti, služiti u Crkvi, pa čak i biti duhovno utjecajan – a da srce nije predano Bogu.
Vanjska aktivnost ne može zamijeniti unutarnju poslušnost.
4. Što zapravo nedostaje?
Ključna rečenica glasi: „Onaj koji vrši volju Oca mojega.“
To ne znači savršenstvo bez grijeha, nego iskreno nastojanje da se živi po Božjoj riječi. To znači borbu protiv grijeha, opraštanje drugima, odbacivanje dvostrukog života i trajno obraćenje srca.
Isus ne traži religioznu predstavu, nego promijenjeno srce. On ne želi publiku, nego učenike.
5. Kako izbjeći lažnu sigurnost?
Prava vjera:
sluša Božju riječ i dopušta joj da mijenja život
priznaje grijeh i kaje se
traži Božju volju, a ne samo vlastitu korist
donosi plodove u karakteru – poniznost, milosrđe, vjernost
U Poslanici Jakovljeva poslanica stoji: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji.“ To je poziv na budnost.
Isusove riječi nisu napisane da nas bace u očaj, nego da nas probude. Bolje je danas preispitati svoje srce nego jednoga dana čuti riječi koje se više ne mogu promijeniti.
„Nikad vas nisam poznavao“ nisu riječi mržnje, nego riječi istine. One su upozorenje svima nama da vjera nije maska, tradicija ni navika.
Prava vjera znači odnos. Prava vjera znači poslušnost iz ljubavi. Prava vjera znači da Krist nije samo ime na usnama, nego Gospodin u životu.
Zato je pitanje jednostavno, ali duboko: poznajem li Isusa i poznaje li On mene?
