Ponekad je moguće da se neku braću i sestre ne primjećuje ili ih zanemari.
Ne primjećuje ih se u mnoštvu ili su često u posljednjim redovima, gdje su naizgled manje važniji od drugih.Današnji redak naglašava njihovu važnost: oplemenjuje ih i daje im dostojanstvo.
Zamislimo si tezulju: s jedne strane vidimo nekog brata, a na drugoj strani čitamo riječi „za kojega je Krist umro.“ Kako je to dragocjeno, kako je to značajno! Krist je umro za toga brata! Kakva li vrednovanja, kakva li poštovanja u tim riječima!
Ako shvatim da je neko brat na taj način tako cijenjen i istaknut, neće li utjecati na moj odnos s njim? Bi li to izmijenilo način na koji gledam na njega? Krist je umro za njega! Ako je moj Gospodin platio toliku cijenu za moga brata, tko sam ja da ga ne primjećujem ili prema njemu postupam s podcjenjivanjem?
Što se tiče misaone cjeline današnjeg biblijskog retka, spomenuti brat je bio slab, možda osjetljiv, lako uvredljiv, netko izložen verbalnim napadima, netko tko još nije dovoljno utemeljen u vjeri. Ne bismo li trebali misliti na vlastite slabosti, na ono što nas vrijedi? U nekim okolnostima mi smo jednako tako osjetljivi, jer i mi, također, imamo svoje slabosti.
Naučimo se biti uviđavniji i postupajmo jedan s drugim s više osjećaja znajući da je osoba koja mi je sučelice moj brat ili moja sestra, netko „za koga je Krist umro“! Ako svoga brata ili sestru mogu procijeniti u tome svjetlu, tada u njima vidim Krista.
