Jedan jedini redak Novoga zavjeta otvara prizor o kojemu Sveto pismo gotovo ništa drugo ne govori. Mojsije je mrtav, mjesto njegova groba ostaje skriveno, a Poslanica svetoga Jude iznenada spominje arkanđela Mihaela koji se s đavlom sporio oko njegova tijela.

Zašto bi tijelo čovjeka koji je završio svoj zemaljski život postalo predmetom takva sukoba? Biblija nam ne daje izravan odgovor i upravo zato moramo biti oprezni da pretpostavku ne pretvorimo u objavljenu istinu.

Ipak, kada ovaj neobičan događaj promatramo zajedno s izvještajem o Mojsijevoj smrti, pred nama se pojavljuje snažna duhovna poruka.

U središtu priče možda uopće nije pitanje što je đavao želio učiniti s Mojsijevim tijelom, nego tko ima posljednju vlast. Juda nam pokazuje da čak ni Mihael u sukobu sa zlom ne nastupa oholo i ne oslanja se na vlastitu snagu.

Njegove riječi usmjeravaju prema Gospodinu. Upravo tu ovaj tajanstveni događaj prestaje biti samo biblijska zagonetka i postaje upozorenje svakome od nas.

Grob najvećeg proroka ostao je nepoznat

Mojsijeva smrt opisana je na neobičan način. Nakon dugog života i vođenja izraelskoga naroda stigao je do granice zemlje prema kojoj je godinama putovao. S gore Nebo mogao ju je vidjeti, ali nije mu bilo dopušteno ući u nju.
Ponovljeni zakon govori da je Mojsije umro u zemlji Moab te da je pokopan u dolini, ali odmah dodaje nešto neobično: nitko ne zna gdje se nalazi njegov grob (usp. Pnz 34,5-6).
Mojsije je bio iznimno važan za Izrael.

Preko njega je Bog izveo narod iz Egipta, dao Zakon i vodio ga kroz pustinju. Ipak, nakon njegove smrti pozornost nije trebala ostati na njegovu grobu. Mojsije je bio Božji sluga, a ne zamjena za Boga.

Upravo zbog toga neki tumači kroz povijest povezivali su skrivanje njegova groba s mogućnošću da bi mjesto njegova ukopa moglo postati predmetom neprikladnog štovanja.

Takva pretpostavka može zvučati razumljivo s obzirom na biblijske izvještaje o sklonosti Izraelaca idolopoklonstvu, ali potrebno je jasno reći: Sveto pismo ne kaže da je to razlog đavlova spora oko Mojsijeva tijela.
Ono što Pismo doista kaže nalazimo u Poslanici Judi. Govoreći protiv oholosti i drskosti, Juda navodi primjer arkanđela Mihaela koji se s đavlom sporio oko Mojsijeva tijela. Mihael nije sam izrekao osudu, nego je rekao: „Gospodin neka ti zaprijeti!“ (usp. Jd 1,9).

I upravo taj detalj možda je važniji od svih nagađanja o tome što je đavao želio.

U duhovnoj borbi posljednja riječ pripada Bogu

Čovjek bi mogao očekivati potpuno drugačiji prizor. S jedne strane arkanđeo Mihael, s druge đavao. Mogli bismo zamišljati pokazivanje moći, prijetnje i dramatičan sukob.
Juda, međutim, naglašava nešto drugo.

Mihael ne postavlja sebe na Božje mjesto.
Ne govori kao da pobjeda ovisi isključivo o njegovoj vlastitoj moći. On priziva Gospodinov autoritet. Time dobivamo važnu pouku o duhovnoj borbi: zlu se ne suprotstavljamo ohološću, nego ostajući pod Božjom vlašću.

To je poruka koja se lako može izgubiti ako se previše zaokupimo pitanjem zašto je đavao želio Mojsijevo tijelo.

Ponekad želimo znati sve o djelovanju zla. Tražimo skrivene razloge, znakove i objašnjenja. Biblija nam, međutim, ne otkriva svaki detalj. Umjesto toga neprestano nas vraća Bogu.

Mojsije je bio velik čovjek, ali nije bio Bog. Mihael je moćan arkanđeo, ali njegova vlast nije neovisna o Bogu. Đavao se protivi Božjoj volji, ali nije jednak Bogu niti predstavlja neku drugu silu ravnopravnu Stvoritelju.
Na kraju ostaje Gospodin.

To je važna poruka i za naše vlastite borbe.
Kada nas napada kušnja, kada osjećamo strah ili kada se borimo s grijehom koji se ponovno vraća, kršćanski odgovor nije umišljati da smo dovoljno jaki sami. Ne trebamo biti opsjednuti neprijateljem, nego još snažnije usmjeriti pogled prema Kristu.

Postoje borbe koje neće nestati zato što smo jednom odlučili biti jaki. Postoje slabosti zbog kojih ćemo ponovno morati kleknuti i moliti: „Gospodine, bez Tebe ne mogu.“

I možda je upravo to jedna od najdubljih pouka neobičnog retka iz Judine poslanice.
Ako se čak i u prikazu Mihaelova sukoba naglasak stavlja na Gospodinov autoritet, koliko bismo se više mi trebali oslanjati na Boga?

Mojsijev grob ostao je skriven. Razlog spora oko njegova tijela nije nam potpuno objavljen. Ne trebamo izmišljati odgovore ondje gdje ih Pismo nije dalo.

Ali jedna stvar nije skrivena: zlo nema posljednju riječ. Bog je ima.
Zato kada dođe kušnja, nemoj prvo gledati koliko je neprijatelj snažan.

Pogledaj kome pripadaš. Ne gradi sigurnost na vlastitoj snazi, nego ostani uz Krista kroz molitvu, Božju riječ i sakramente. Jer kršćanska pobjeda ne počinje riječima: „Ja mogu sve sam.“
Ona počinje poniznim priznanjem: „Gospodine, Ti si moja snaga.“