Majka zauzima posebno mjesto u čovjekovu životu. Od prvih dana brine, bdije, oprašta i često daje mnogo više nego što njezino dijete može primijetiti. Iza mnogih njezinih tihih postupaka kriju se godine odricanja, neprospavane noći, brige i molitve.
Zato ne čekajmo poseban datum da majci kažemo koliko nam znači. Dok je možemo nazvati, zagrliti ili posjetiti, imamo dar koji jednoga dana može postati samo uspomena. A oni čije majke više nisu među njima mogu ih nositi u srcu i s ljubavlju ih povjeravati Bogu.
Majka često daje mnogo, a zauzvrat traži tako malo
Dok odrastamo, lako se naviknemo na majčinu prisutnost. Čini nam se normalnim da pita jesmo li jeli, jesmo li dobro stigli kući ili treba li nam nešto. Ponekad nam čak njezina pitanja postanu naporna. Tek s godinama počinjemo razumijevati koliko se ljubavi skrivalo iza njih.
Majka možda nije uvijek znala pronaći prave riječi. Ni jedna majka nije savršena. I ona je čovjek koji može pogriješiti, umoriti se i imati svoje slabosti. Ali koliko je puta upravo ona stavila potrebe svoje djece ispred svojih?
Zahvalnost se zato ne pokazuje samo riječima. Pokazuje se vremenom koje joj darujemo, telefonskim pozivom, posjetom, strpljenjem kada ostari i spremnošću da sada mi budemo uz nju kao što je ona nekada bila uz nas.
Nemoj čekati da jednoga dana poželiš još samo jedan razgovor. Ako je tvoja majka živa, nazovi je. Posjeti je. Zagrli je. Reci joj jednostavno: „Mama, hvala ti.“
Kada majke više nema, ljubav ostaje
Posebnu bol poznaju oni koji bi danas rado nazvali majku, ali njezin broj više ne mogu birati očekujući njezin glas. Nedostaju tada i najmanje stvari njezin pogled, savjet, smijeh, ručak, pitanje jesmo li dobro ili jednostavna prisutnost u domu.
Ako tvoje majke više nema, nemoj misliti da je ljubav koju ti je dala nestala. Ona ostaje u uspomenama, vrijednostima koje ti je prenijela i svemu dobrom što je svojim životom ostavila u tebi.
Vjerničko srce u takvim trenucima svoju tugu može pretvoriti u molitvu. Umjesto da ostanemo samo pred prazninom koju osjećamo, možemo Bogu zahvaliti za godine koje smo dobili s majkom i povjeriti je njegovu milosrđu.
A nama koji svoje majke još imamo ostaje važna poruka: ne uzimajmo njihovu prisutnost zdravo za gotovo.
Možda majci ne možemo vratiti sve što je učinila za nas.
Ali možemo joj pokazati da njezina ljubav nije bila neprimijećena. Vrijeme prolazi brzo. Zato ljubav pokažimo danas.