Sigurno smo to već iskusili u molitvi – Božju šutnju i osjećaj da nam nije blizu Njega.
Izlijevamo molitve prema njemu, moleći ga za stvari za koje vjerujemo da su u skladu s njegovom voljom za nas, a ipak se osjećamo napuštenima i ignoriranima od strane Boga.
Može li biti da nas Bog u tim trenucima poziva da budemo spremni kanali Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više od zagovornih molitvi?
Čime je Isus zaslužio Božju milost za nas? On je visio umirući na križu, vapeći Ocu za nas: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine” (Lk 23,34). Sve to vrijeme, toliko je iskusio šutnju i napuštenost svoga Oca da je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mk 15,34). piše vlč. Nnami Moneme s portala Catholic Exchange.
Ako je Isus molio i trpio za nas dok je podnosio Očevu šutnju kako bi za nas zaslužio Očevu milost, kako se možemo nadati da ćemo ovu milosrdnu ljubav donijeti drugima bez molitve, trpljenja zla i podnošenja šutnje? od Boga? Mi jednostavno ne možemo donijeti Božje milosrđe drugima jednostavno moleći za njih.
Isus je pozvao Kanaanku u Mt 15,21-28 da postane kanal Njegove milosrdne ljubavi prema njezinoj kćeri. Prišla mu je moleći za milost: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Moju kćer muči demon.” Isus je želio više od njezinih pukih molitvi za oslobođenje njezine kćeri.
Isusov prvi odgovor na njezinu molbu bila je potpuna tišina: “Ali Isus joj nije rekao ni riječi.” Nije se obeshrabrila Njegovom šutnjom, nego mu je nastavila vapiti: “Gospodine, pomozi mi.”
Također je pretrpjela odbacivanje učenika koji su je brzo odbacili kao smetnju. Rekoše Isusu: “Otpusti je jer nas stalno doziva.” Doživjela je izolaciju i ravnodušnost drugih. Unatoč svojim mučnim molitvama, nije doživjela nikakvu podršku od Isusovih učenika.
Na kraju je čula prilično omalovažavajući Isusov odgovor: “Nije u redu uzeti hranu od djece i baciti je psima.” I to je podnijela i potvrdila svoju nedostojnost i obilje darova koji proizlaze iz božanske dobrote, “Molim te, Gospodine, jer i psi jedu ostatke što padaju sa stola njihovih gospodara.”
Isus ju je zatim proglasio kanalom Njegovog oslobađajućeg milosrđa prema njezinoj opsjednutoj kćeri: “O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” Odmah je primila oslobođenje koje je željela, kao i potvrdne Isusove riječi o njezinoj vjeri.
Sveti Pavao objavljuje dubinu i opseg božanskog milosrđa kada je rekao: “Bog je sve predao neposluhu da se svima smiluje.” (Rim 11,32) Bog u Kristu želi se smilovati svima nama, Židovi ili nežidovi. On čak dopušta našu pobunu kako bi mogao proširiti svoju milost na sve osobe.
Svima nam je potrebno ovo Božje milosrđe u bilo kojem trenutku našeg života. Bez ove milosrdne Božje ljubavi ne možemo se pokajati za svoje grijehe, suočiti se sa svojom grešnošću, moliti za Njegovu milost, činiti bilo kakvo dobro ili ustrajati u bilo kojem pothvatu za Njegovo dobro. Ne možemo služiti Bogu ili mu se pokoravati, nadvladati zlo ili biti Njegovi svjedoci bez Njegove milosti.
Od samog trenutka utjelovljenja kada je Bog uzeo našu ljudsku narav u krilu Blažene Djevice Marije, ljudska bića, na temelju svog jedinstva s Kristom i ovisna o Njemu, mogu biti oruđe božanskog milosrđa u ovom svijetu. To Božje milosrđe možemo iskusiti i prenijeti ga drugima vlastitim molitvama, patnjama i podnošenjem šutnje Božje u našim životima.
Na ovu sam se istinu podsjetio nedavno nakon svete mise kada je samohrana majka ispričala priču o svojoj kćeri jedinici koja se preselila k svojoj ljubavnici. Ova je majka nekontrolirano jecala i molila me da joj obećam moliti za njezinu kćer da se izbavi od samo destruktivnog i prokletog homoseksualnog načina života. Nije mi dopustila da odem sve dok nisam obećao da ću se moliti za njezinu kćer po imenu.
Još se sjećam imena njezine kćeri i molim se za nju. Ali znam da moje molitve nisu dovoljne. Znam da postoje žrtve i patnje koje i ja moram prigrliti milošću Božjom. Sigurno ću i ja iskusiti Božju šutnju u svojim molitvama ako budem Isusov kanal milosrđa ovoj jadnoj duši i drugima poput nje.
Vidimo mnogo sličnih primjera duhovnog ropstva u našem svijetu. Obitelj i prijatelji koji su otpali od vjere. Domovi razoreni nevjerom supružnika ili različitim oblicima zbrajanja. Ljudi koji misle da mogu birati i mijenjati spol po želji. Svećeništvo seksualno zlostavlja maloljetnike, prikriva to i pretvara se da se ništa nije dogodilo. Mnogi žive u iluziji da imaju pravo oduzeti život nerođenom djetetu. Čini se da Sotona danas ima veliki dan u našem svijetu.
Što radimo u vezi sa svim ovim? Hoćemo li samo pričati o tome kao što vole sekularni mediji? Hoćemo li to pokušati samo ignorirati i nadati se da će nekako nestati i da će se stvari magično popraviti? Hoćemo li biti među bezosjećajnom skupinom koja će tražiti samo svoje osobno spasenje i dopustiti dušama otkupljenim dragocjenom Isusovom krvlju da se valjaju u prljavštini grijeha? Hoćemo li mi biti oni gnjevni koji samo podsjećaju druge na njihovo neminovno prokletstvo? Jesmo li dio tolerantnog “Tko sam ja da sudim?” gužva? Ili ćemo samo igrati igru okrivljavanja bez preuzimanja ikakve osobne odgovornosti?
Učimo od žene Kanaanke i prinesimo svu grešnost u našim životima u našem svijetu Isusu na svakoj misi gdje On čini svoju spasenjsku žrtvu na Kalvariji prisutnu pod znakovima kruha i vina. Sami ne možemo učiniti ništa oko osobnog i zajedničkog. Najprije se moramo potpuno sjediniti s Isusom u svakoj euharistiji jer “bez Njega ne možemo učiniti ništa”. (Iv 15,5) Osim ako prvo ne iskusimo i ne prihvatimo Njegovu milosrdnu ljubav prema nama grešnicima, nemamo duhovnu moć prenijeti ovo oslobađajuće milosrđe drugim dušama.
Onda žarko i ustrajno molimo za druge u okrutnom ropstvu đavla i grijeha. Bog može odgovoriti šutnjom kao i obično. Možda se još uvijek osjećamo daleko od Njega dok molimo. Ali On je uvijek s nama, spreman je prenijeti svoje milosrđe svima preko nas. Ako nastavimo moliti dok podnosimo patnje života i ovu Božju šutnju, postat ćemo Njegovi kanali milosrđa danas. Tako će Božje spasonosno milosrđe u Kristu sigurno dotaknuti mnoge duše u Njegovo vrijeme i na Njegov način.
