Evanđelje dana za ponedjeljak, 7. listopada 2024. godine: Tko je moj bližnji? (Luka 10, 25-37)
Prvo čitanje:
Gal 1, 6-12
Evanđelje ne primih ili naučih od kojeg čovjeka, nego objavom Isusa Krista.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo! Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 111, 1-2.7-10c
Pripjev: Dovijeka se sjeća svoga Saveza.
Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim u zboru pravednikâ, u zajednici njihovoj. Silna su djela Gospodnja, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na pravdi.
On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek: sveto je i strašno ime njegovo, slava njegova ostaje dovijeka!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« (Luka 10, 25-37)
Evanđelje dana – komentar Što biste učinili da vaš susjed upadne u veliku nevolju svojom krivnjom? Za židovskog vjernika zakon ljubavi bio je jasan i jednostavan: ponašaj se prema bližnjemu kao prema sebi. Židovski zakonoznanac želio je ispitati Isusa i njegove učenike da vidi razumiju li ispravno ovu osnovnu zapovijed. Shvaćao je da “bližnji” znači subrat Židov koji je pripadao istom savezu koji je Bog sklopio s izraelskim narodom. Isus se složio s iskrenim stručnjakom, ali ga je izazvao da vidi kako Božji pogled na bližnjega nadilazi njegovu usku definiciju.
Isus je ispričao prispodobu kako bi pokazao koliko su Božja ljubav i milosrđe široki prema svima. Isusova priča o brutalnoj pljački na putu bila je previše poznata njegovoj publici. Put od Jeruzalema do Jerihona vodio je kroz usku i strmu dolinu okruženu liticama. Mnogi bogati Židovi imali su zimske domove u Jerihonu. Ova uska cesta bila je opasna i na zlu glasu po svojim pljačkašima koji su lako mogli dočekati svoju žrtvu u zasjedi i pobjeći u brda. Nitko pri zdravoj pameti ne bi pomislio da putuje sam.
Zašto su vjerski vođe odbili pružiti bilo kakvu pomoć kad su vidjeli žrtvu kako leži pokraj puta? Zar nisu znali da je ta žrtva njihov susjed? I zašto se Samarijanac, autsajder kojeg su Židovi prezirali, prema ovoj žrtvi odnosio s posebnom pažnjom i na svoj račun kao što bi se brinuo za vlastitu obitelj? Tko je pokazao istinsku brižnost prema susjedima, samilost i milosrđe? Zašto svećenik i levit nisu stali pomoći? Svećenik vjerojatno nije želio riskirati mogućnost ritualne nečistoće. Njegova se pobožnost ispriječila na putu dobročinstva. Levit se približio žrtvi, ali nije mu pomogao. Možda se bojao da razbojnici koriste mamac da ga dočekaju u zasjedi.
Što nam Isusova priča govori o istinskoj ljubavi prema bližnjemu? Prvo, moramo biti voljni pomoći čak i ako su drugi sami sebi nanijeli nevolju svojom krivnjom. Drugo, naša ljubav i briga da pomognemo drugima u potrebi moraju biti praktični. Dobre namjere nisu dovoljne. I na kraju, naša ljubav prema drugima mora biti široka koliko i Božja ljubav. Nitko nije isključen. Božja ljubav je bezuvjetna. Zato moramo biti spremni činiti dobro drugima za njihovo dobro, kao što je Bog dobar prema nama. Jeste li spremni život položiti za bližnjega?
