Moliš li samo kada nešto trebaš? Sveci otkrivaju dublji put do BogaMolitva nije samo traženje milosti nego susret srca s Bogom. piše Churchpop.
Mnogi od nas navikli su moliti kada se suoče s problemima, brigama ili važnim životnim odlukama. U takvim trenucima prirodno je tražiti Božju pomoć i vodstvo.
No veliki sveci Crkve podsjećaju nas da je molitva mnogo više od iznošenja naših potreba. Ona je prije svega poziv na zajedništvo s Bogom i vrijeme provedeno u Njegovoj prisutnosti.
Pozvani smo biti s Isusom
Kada je Isus pozvao apostole da ga slijede, nije im najprije dao popis zadataka ni pravila koja trebaju izvršavati. Evanđelje nam govori da ih je pozvao kako bi bili s Njim. Upravo se u tome krije srž kršćanske molitve.
Molitva nije samo govor upućen Bogu. Ona je i slušanje, promatranje, otvaranje srca i dopuštanje Gospodinu da djeluje u nama. Što više vremena provodimo s Isusom, to ga bolje upoznajemo i više rastemo u ljubavi prema Njemu.
Sveta Terezija Avilska često je naglašavala da molitvi ne trebamo pristupati tražeći posebne osjećaje ili izvanredna iskustva. Najvažnija je odluka srca da želimo biti s Isusom i dopustiti Mu da nas vodi.
Kada Bog postaje središte molitve
Na početku duhovnog života različite metode mogu pomoći u molitvi. Nekome pomaže čitanje Svetoga pisma, nekome krunica, a nekome razmatranje evanđeoskih događaja. Sve su to vrijedna sredstva, ali ona nisu cilj.
Ako ustrajemo u molitvi, s vremenom otkrivamo da nas Bog poziva na dublji odnos. Duša sve više čezne za Njegovom prisutnošću i želi ostati uz Njega čak i kada nema posebnih osjećaja utjehe. To je put kontemplativne molitve.
U takvoj molitvi Bog postaje središte svega. Više nije najvažnije što ćemo dobiti ili osjetiti, nego tko je On i što nam želi objaviti.
Ponekad će nam misli lutati. Ponekad ćemo imati osjećaj da molitva ne donosi nikakve plodove. Upravo tada dolazi kušnja da pomislimo kako gubimo vrijeme. No sveci nas uče da vrijeme provedeno s Bogom nikada nije izgubljeno.
Čak i kada smo rastreseni, ako Mu iskreno otvaramo svoje srce, ostajemo u Njegovoj blizini. Bog vidi našu želju da budemo s Njim i djeluje u dubinama naše duše na način koji često ne možemo odmah primijetiti.
Prava svrha molitve nije tražiti ugodu, nego rasti u ljubavi prema Bogu. Evanđeoska sreća ne nalazi se u tome da uvijek dobijemo ono što želimo, nego da se sve više darujemo Bogu i drugima.
Zato nas molitva poziva da manje gledamo sebe, a više Isusa. Kada Boga stavimo na prvo mjesto, otkrivamo mir koji svijet ne može dati. Tada molitva prestaje biti obveza i postaje susret s Onim koji nas ljubi više nego što možemo zamisliti.
Bog je uvijek veći od naših misli, osjećaja i očekivanja. On želi govoriti našemu srcu i voditi nas prema dubokom zajedništvu koje nadilazi svaku riječ.
Upravo zato vrijedi svaki dan pronaći vrijeme za susret s Njim, čak i onda kada nemamo što tražiti, nego jednostavno želimo biti u Njegovoj prisutnosti.
