„Oni koji su sjedili u tami i u sjeni smrtnoj, okovani u nevolji i okovima – jer su se pobunili protiv riječi Božjih… zato im je srce oborio s trudom; padoše ničice, i nema im pomoći” (Psalam 107,10-12, NKJV).
Bili su okovani u nevolji jer su se pobunili protiv Boga i odbacili njegov savjet (vidi Psalam 107:11). Voljeni, možeš li to biti ti? Sjedili ste pod pobožnim propovijedanjem i Duh Sveti vas je osudio, ali ipak ste jadni i nastavljate griješiti.
Kada osoba namjerno nije poslušna Bogu, naša je tendencija skrivati se i šćućuriti se u strahu. Možemo osjećati da je sve gotovo, misleći: “Bog me ne može koristiti.” Kad ste u tom stanju, đavao će vam šapnuti: „Za tebe nema izbavljenja. Ti si jedan od onih ljudi koji se nikada ne mijenjaju. Bog je to s tobom; tvoj ga je grijeh natjerao da sakrije svoje lice.”
Sotona će vas gađati svetim spisima, krivo ih citirajući. Kad sjediš u crkvi, čut ćeš samo osudu, a ne Božje milosrđe, jer si pod takvom osudom i strahom.
Ne mislim na ljude koji se skrivaju od Boga jer vole svoj grijeh. Umjesto toga, govorim o kršćanima koji su pali, ali još uvijek imaju tugu i mržnju prema svom grijehu. Nešto u njima viče: “Povrijedio sam Boga.”
Ovom kršćaninu Božja Riječ obećava: “Tada su zavapili Gospodinu u svojoj nevolji, i on ih je spasio iz njihovih nevolja. Izveo ih je iz tame i sjene smrti i razbio njihove okove. O, kad bi ljudi zahvaljivali Gospodinu za njegovu dobrotu. . . . Jer on razbi vrata mjedena i poluge željezne prepolovi” (Psalam 107,13-16).
Bog nikada nije i nikada neće sakriti svoje lice od svog djeteta koje plače. Bez obzira koliko daleko ste pali ili koliko obećanja ste mu dali i prekršili, on će uvijek čuti vaš vapaj za pomoć i vratiti vas u blisko zajedništvo s njim.
