Društvene mreže danas zauzimaju velik dio života mladih. Ondje se stvaraju prijateljstva, razmjenjuju mišljenja, prate vijesti, traži zabava, ali i potvrda drugih ljudi.
U svijetu u kojem se vrijednost objave često mjeri brojem pregleda, pratitelja i lajkova, ganski katolički svećenik vlč. Anthony Amponsah Afriyie mladima je postavio mnogo važnije pitanje: može li se preko onoga što objavljujemo prepoznati Krist?
Njegova poruka ne poziva mlade da pobjegnu iz digitalnog svijeta, nego da u njega uđu kao kršćani. Ako su milijuni ljudi svakoga dana na društvenim mrežama, upravo ondje postoji veliko misijsko područje.
Jedna iskrena poruka, svjedočanstvo vjere, fotografija iz crkve, biblijski redak ili riječ ohrabrenja nekome mogu postati mnogo više od obične objave. Mogu biti mali znak koji će čovjeka ponovno usmjeriti prema Bogu.
Ne pitaj samo koliko ljudi prati tebe, nego vodiš li nekoga Kristu
Tijekom prvog Dana mladih zapadne Afrike u Accri vlč. Afriyie govorio je mladima o svijetu prepunom digitalne buke. Facebook, Instagram, WhatsApp i druge platforme omogućile su da poruke do nas dolaze gotovo bez prestanka. U takvom okruženju lako je ispuniti svaki slobodan trenutak sadržajem, a ipak ostaviti vrlo malo tišine za Boga.
Upravo zato njegov poziv mladima ide dalje od pitanja koliko vremena provode na internetu. Važno je i što ondje ostavljaju iza sebe.
Kršćanin može imati stotine ili tisuće pratitelja, ali broj sam po sebi ne govori ništa o dubini njegova svjedočanstva. Isus svoje učenike nije poslao da postanu poznati, nego da druge vode prema Bogu. Digitalni prostor ne mijenja taj poziv.
Vlč. Afriyie stoga je mlade podsjetio na razliku između običnog skupljanja pratitelja i stvaranja učenika. Popularnost može nestati preko noći. Viralna objava već sutra može biti zaboravljena. Susret s Kristom, međutim, može promijeniti nečiji cijeli život.
To je snažan izazov i za svakoga od nas: kada bi netko poznavao našu vjeru samo preko naših objava i komentara, kakvu bi sliku o kršćanstvu dobio?
Bi li vidio mir ili neprestanu svađu? Milosrđe ili osuđivanje? Istinu izrečenu s ljubavlju ili potrebu da uvijek budemo u pravu?
Svjedočiti Krista ne znači na svaku fotografiju staviti biblijski citat. Ponekad se vjera snažnije vidi u načinu na koji razgovaramo s ljudima, odbijamo vrijeđati, branimo dostojanstvo drugoga, širimo istinu i pružamo riječ nade čovjeku kojemu je teško.
Umjetna inteligencija može dati odgovor, ali Bog daje smisao
Posebno snažan dio poruke vlč. Afriyieja odnosi se na tehnologiju i umjetnu inteligenciju. Kao klinički psiholog povezan sa Sveučilištem u Gani, upozorio je mlade da tehnološki napredak ne smije zauzeti mjesto koje pripada Bogu.
Umjetna inteligencija može brzo pronaći informacije, objasniti složenu temu i pomoći čovjeku u brojnim zadacima. Ali tehnologija ne može čovjeku dati konačan odgovor na pitanje zašto postoji, zašto ljubi, zašto pati i prema čemu je usmjeren njegov život.
Informacija nije isto što i mudrost, a odgovor nije uvijek isto što i smisao.
Zato je važno da čovjek, što tehnologija postaje moćnija, još snažnije čuva prostor za molitvu, savjest, tišinu i osobni odnos s Bogom.
Vlč. Afriyie mladima je također poručio da se ne trebaju sramiti katoličkog identiteta. Misa, krunica, euharistijsko klanjanje, duhovna glazba, molitva i bogata tradicija Crkve nisu nešto što treba skrivati kako bismo se uklopili u suvremenu digitalnu kulturu.
Naprotiv, upravo se preko novih medija ljepota vjere može približiti ljudima koji možda nikada neće sami zakoračiti u crkvu.
Netko će prvi put čuti riječi Evanđelja preko kratkog videa. Drugi će zastati zbog fotografije Presvetog Oltarskog Sakramenta. Treći će nakon mnogo godina ponovno izmoliti Očenaš jer ga je na to podsjetila nečija objava. Ne možemo znati dokle će stići dobro koje činimo.
Zato prije objave vrijedi zastati nekoliko sekundi i upitati se: je li ovo istinito? Je li potrebno? Donosi li mir? Pomaže li drugima ili samo hrani moj ego? Može li se kroz moje riječi barem malo prepoznati Krist?
Crkva ne može zanemariti digitalni svijet jer se ondje nalazi velik broj mladih. Ako su oni na društvenim mrežama, Crkva ih treba susresti i ondje ne jezikom osude, nego jezikom Evanđelja.
Današnji misionar ne mora uvijek putovati na drugi kraj svijeta. Njegovo misijsko područje ponekad počinje na zaslonu koji drži u ruci.
Možda nikada nećeš imati milijun pratitelja. Možda tvoja objava nikada neće postati viralna. Ali ako zbog jedne tvoje riječi netko ponovno počne moliti, ako se jedan čovjek vrati Bogu ili osjeti da nije sam, ta je objava postigla nešto što se ne može izmjeriti brojem lajkova.
Kristu nisu potrebne zvijezde društvenih mreža. Potrebni su mu svjedoci.
