Stoljećima prije Isusova rođenja starozavjetni su pisci govorili o dolasku Mesije, njegovoj patnji i spasenju koje će Bog donijeti svijetu.
Kršćani u tim riječima prepoznaju najavu života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Posebno su snažna proročanstva koja se povezuju s njegovim ulaskom u Jeruzalem, raspećem i događajima na Kalvariji.
Kada zajedno čitamo Stari i Novi zavjet, otkrivamo koliko je duboko povezana biblijska poruka o Božjoj ljubavi prema čovjeku.
Proročanstva koja upućuju na Isusovu muku i raspeće
Biblija otkriva da Božji plan spasenja nije započeo tek Isusovim rođenjem u Betlehemu. Kršćanska vjera uči da je Krist vječna Božja Riječ koja je postala čovjekom kako bi nas približila Ocu.
Evanđelist Ivan piše: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” (Iv 1,1)
Ove riječi podsjećaju da Isus nije samo povijesna osoba ili veliki učitelj. On je Sin Božji, po kojemu je sve stvoreno i koji je došao donijeti svjetlo svijetu.
U Starom zavjetu nalazimo brojne tekstove koje su novozavjetni pisci povezivali s njegovim životom.
1. Mesija kojega će probosti – Zaharija 12,10
„I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.”
Evanđelje po Ivanu opisuje kako je rimski vojnik kopljem probo Isusov bok nakon njegove smrti na križu (Iv 19,34). Kršćanska predaja u tom događaju prepoznaje ispunjenje Zaharijinih riječi.
2. Patnja pravednika – Psalam 22
„Proboli su mi ruke i noge.” (Ps 22,17, prema jednom od tekstualnih oblika i prijevoda)
Ovaj psalam opisuje duboku patnju čovjeka koji se osjeća napuštenim, ali ne prestaje zazivati Boga. Kršćani u njemu prepoznaju snažnu poveznicu s Isusovom mukom.
3. Dijeljenje Isusove odjeće – Psalam 22,19
„Dijele među se haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku.”
Evanđelist Ivan zapisuje kako su vojnici nakon raspeća podijelili Isusovu odjeću i bacili kocku za njegovu nešivenu haljinu (Iv 19,23-24).
4. Kralj koji dolazi ponizno – Zaharija 9,9
„Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu.”
Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, opisan u Matejevu evanđelju (Mt 21,4-5), kršćani razumiju kao ostvarenje ove mesijanske najave.
5. Ocat ponuđen tijekom muke – Psalam 69,22
„U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.”
Ivanovo evanđelje opisuje kako je Isusu na križu ponuđen ocat nakon što je rekao da je žedan (Iv 19,28-30).
6. Nijedna kost neće mu biti slomljena – Psalam 34,21
„On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.”
Ivan piše da vojnici nisu prelomili Isusove noge jer je već bio mrtav (Iv 19,33-36). Evanđelist pritom izravno povezuje događaj s ispunjenjem Pisma, što se povezuje i s propisima o pashalnom janjetu.
Što nam ispunjena proročanstva govore o Božjoj ljubavi?
Biblijska proročanstva nisu zapisana samo kako bi pobudila zanimanje za budućnost. Njihova je duhovna poruka mnogo dublja. Ona nas pozivaju da prepoznamo Božju vjernost i njegovo djelovanje u povijesti spasenja.
Isus nije došao osvojiti svijet zemaljskom moći. Došao je služiti, opraštati i pokazati da ljubav može pobijediti mržnju, a život smrt.
Njegov križ postao je znak najveće ljubavi prema čovjeku. Ono što je izgledalo kao poraz, uskrsnućem je postalo središte kršćanske nade.
Isus je svojim učenicima govorio i o budućim događajima, upozoravajući na ratove, potrese, progone i lažne proroke (Mt 24,5-14). Ipak, nije ih pozvao da žive u strahu ili pokušavaju izračunati datum njegova povratka.
Pozvao ih je na budnost, ustrajnost i vjernost Evanđelju.
Zato poruka proročanstava nije samo pitanje što se dogodilo prije dvije tisuće godina ili što će se dogoditi na kraju vremena. Ona postavlja važno pitanje svakome od nas: jesmo li danas spremni otvoriti srce Kristu?
Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. A najveći odgovor koji mu možemo dati jest život ispunjen vjerom, ljubavlju, obraćenjem i pouzdanjem u njegovo milosrđe.
