Psalam 23 je poseban psalam koji je David napisao da nas ohrabri.
U njemu pronalazimo sigurnost, utjehu i nadu jer Bog je Pastir koji nikada ne napušta svoje stado Psalam 23 je možda najpoznatiji psalam u cijeloj Bibliji.
Njegove riječi nisu samo pjesma, nego živo svjedočanstvo vjere kralja Davida, čovjeka koji je i sam bio pastir prije nego što ga je Bog pozvao da bude kralj. Upravo zato David koristi sliku ovce i pastira – on zna koliko je ovca bespomoćna i koliko ovisi o svome pastiru.
Ovca je jedna od najnemoćnijih životinja. Nema oružje, nema snagu, ne zna se obraniti. Dok druge životinje imaju svoju zaštitu – brzinu, zube, kandže ovca je potpuno nezaštićena. Sama, ona lako postaje plijen.
I baš zato je David u ovom psalmu želio ohrabriti sve nas. Jer i mi smo poput ovaca slabi, ranjivi, izgubljeni bez Boga.
Ali, kada kažemo: „Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam“ tada se sjećamo da nismo sami. Bog nas vodi, hrani, štiti i podiže kad padnemo.
Ovaj psalam nije napisan samo za Izraelce iz davnih vremena, nego i za nas danas. Kad se nađemo u „tamnoj dolini“, kada nas pritisnu problemi, kada izgubimo snagu, psalam 23 nas podiže. On je Božje obećanje da nas Pastir nikada neće ostaviti.
David je znao iz vlastitog iskustva da Bog vodi i čuva. I zato je ovaj psalam poseban – on je dar, ohrabrenje i podsjetnik da u Bogu imamo sve što nam treba.
Psalam 23 je psalam povjerenja. On nas uči da priznamo svoju slabost i predamo se Pastiru koji nas poznaje i voli. Ovca bez pastira je izgubljena, ali s Bogom – ništa nam ne nedostaje.
