Poznati katolički evangelizator podijelio je snažno svjedočanstvo koje potiče na obraćenje i život u Božjoj milosti. Malo je svjedočanstava koja ostavljaju tako snažan dojam kao ono koje već godinama dijeli katolički evangelizator Marino Restrepo.
Govoreći o svom mističnom iskustvu, opisuje kako je, nakon viđenja pakla, doživio i duboko razumijevanje stvarnosti čistilišta. Njegovo svjedočanstvo nije poziv na strah, nego na obraćenje, pomirenje s Bogom i ozbiljnije življenje vjere.
Restrepo ističe da je kroz to iskustvo shvatio koliko je važno živjeti u Božjoj milosti, redovito se ispovijedati i nastojati ljubiti Boga i bližnje. Njegova poruka podsjeća da je cilj svakog kršćanina zajedništvo s Bogom te da nas svakodnevne odluke vode prema tom cilju ili nas od njega udaljavaju.
Svjedočanstvo koje poziva na obraćenje
Jedino svjetlo koje je u tom trenutku postojalo bila je glava muškarca na stijeni… Ali prije pogleda na muškarca nešto s desne strane jezera ga je privuklo.
Osjećao je kao da ga promatraju… a potom je vidio stotine očiju uperenih u njega. Znao je da su te oči osobe, iako ne fizičke… Budući da je upravo vidio stotine zloduha, pogled na te oči bio je veliko olakšanje jer su te oči bile oči ljubavi i samilosti. „Činilo se kao da znaju tko sam ja i što mi se događa…”
Marino Restrepo opisuje kako je tijekom mističnog iskustva najprije ugledao zastrašujući prizor koji povezuje s paklom.
Govori o dubokom osjećaju udaljenosti od Boga te spoznaji koliko grijeh može zarobiti čovjekovo srce. Istodobno naglašava da mu je upravo to iskustvo pomoglo razumjeti veličinu Božjeg milosrđa i poziv na promjenu života.
U nastavku svjedočanstva govori kako je doživio stanje koje povezuje s čistilištem. Opisuje ga kao mjesto ili, još točnije, stanje u kojem se duša pripravlja za potpuno zajedništvo s Bogom. Posebno ga se dojmila ljubav i čežnja za Bogom koju je, kako svjedoči, osjetio kod spašenih duša.
Važno je naglasiti da su ovakva iskustva osobna privatna svjedočanstva, a ne službeni nauk Crkve. Katolička Crkva uči o postojanju čistilišta, dok pojedinosti koje pojedinci opisuju u svojim viđenjima nisu obvezne za vjerovanje.
Kako se pripremiti za vječnost
Restrepo naglašava da put prema svetosti započinje iskrenim obraćenjem. Redovita ispovijed, iskreno kajanje, zadovoljština za počinjene grijehe i djela ljubavi pomažu čovjeku da raste u zajedništvu s Bogom.
Posebno upozorava da čovjek ne smije dopustiti da materijalne stvari zavladaju njegovim srcem. Nije grijeh posjedovati ono što nam je potrebno, ali opasnost nastaje kada bogatstvo, želje ili prolazne stvari postanu važnije od Boga.
Njegove riječi potiču na ispit savjesti: koliko vremena posvećujemo molitvi, koliko smo spremni oprostiti drugima i koliko svojim životom svjedočimo Evanđelje? Upravo su to pitanja koja svakom vjerniku mogu pomoći u svakodnevnom rastu u vjeri.
Na kraju Restrepo poziva vjernike da mole za duše u čistilištu, žive sakramentalnim životom i nastoje svakoga dana biti bliže Kristu. Podsjeća kako je Božje milosrđe uvijek veće od naših slabosti, ali i da nas Gospodin poziva na iskreno obraćenje i svet život.
Njegovo svjedočanstvo mnogima je poticaj da ozbiljnije promišljaju o vječnosti, ne iz straha, nego iz želje da jednog dana u punini susretnu Boga kojemu su vjerovali tijekom zemaljskog života.
Kao katolici, pozvani smo vjerovati u nauk Crkve o čistilištu. Crkva uči da trebamo težiti svetosti i zajedništvu s Bogom još za života. Ako u trenutku smrti nismo potpuno očišćeni od posljedica grijeha, vjerujemo da se to pročišćenje ostvaruje u čistilištu.
Zato je važno iskreno promisliti o svemu što posjedujemo i zapitati se koristimo li to na ispravan način te je li nam doista potrebno. Marino Restrepo upozorava da nije grijeh imati materijalne stvari, ali da se često događa kako stvari počnu posjedovati nas, umjesto da mi upravljamo njima.
Sve što posjedujemo traži našu pažnju, vrijeme i prostor. Primjerice, stol treba održavati, zauzima mjesto u domu i postaje dio naše svakodnevice. Slično je i s mnogim drugim stvarima koje mogu zauzeti prostor ne samo u našem domu, nego i u našem srcu.
Restrepo naglašava da nije grijeh imati ono što nam je potrebno, ali da nas evanđeoski poziv potiče na jednostavnost i slobodu srca. Kada se oslobodimo suvišnoga i zadržimo ono što doista koristimo, možemo iskusiti veću unutarnju slobodu i mir.
U nastavku svjedočanstva Marino Restrepo govori o tome kako, prema njegovu iskustvu, izbjeći čistilište. Posebno ističe važnost obraćenja, života u Božjoj milosti te upozorava da i naše želje, navezanosti i težnje mogu zauzeti prostor u srcu koji pripada Bogu.
Nije grijeh imati materijalne stvari, ali nije savršenstvo imati ono što ti nije potrebno. Nećete vjerovati koliku ćete slobodu osjetiti budete li imali samo ono što koristite.
Poslušajte u nastavku što još govori Marino Restrepo kako izbjeći čistilište. Govori o našim željama i težnjama koje također zauzimaju prostor u našim srcima
