Pogledajte ga samo ondje kako visi na križu! Oko njega sve sam prezir, poruga i odbacivanje!
Postoji jedna novela danskog pjesnika Jensa Jakobsena u kojoj opisuje ovaj prizor razapinjanja na križ. On nastavlja ovako: “Kad je Sin Božji vidio da ovi nisu vrijedni otkupljenja, otrgnuo je svoja stopala preko glava od čavala i, stisnuvši zatim šake, i njih oslobodi te skoči dolje. U svom kraljevskom bijesu zgrabi svoju halju i ode na nebo. Tako križ ostade prazan, a djelo pomirenja zauvijek nesvršeno…”
Ovako bi se sigurno i dogodilo kad bi Isus bio onakav kakvi smo mi. No on je do kraja ostao na križu jer je u njegovu srcu gorjela ljubav Božja. A ona ne gleda samo na ono trenutno. “Ljubav se svemu nada.” Tako je i Isus gledao u budućnost. Pritom je u Duhu vidio kako milijuni grešnika dolaze k vjeri u njega i postaju djecom Božjom. Vidio je kako se nebrojeno mnoštvo grešnika čisti njegovom krvlju i po njegovom križu nalazi izvor snage za novi život.
Ova svesrdna Isusova ljubav ulazi u srca djece Božje po Duhu Svetome. Sada i oni mogu ljubiti nadajući se svemu.
U Wuppertalu je početkom dvadesetog stoljeća živjela jedna jednostavna žena koja je u cijelome gradu bila poznata kao teta Hanna. Nebrojenim ljudima iskazala je svoju ljubav i ukazala im na put života. Međutim, njezin bio je teški i bezbožni pijanac. Teta Hana nije odustajala od njega. Ona se molila za njega i iskazivala mu ljubav s velikim strpljenjem, sve dok nije doživjela njegov preobražaj kojeg je on po Isusovoj milosti doživio. No to je trajalo gotovo cijeli život.
Gospodine, daj nam strpljenje i nadu u ljubavi! Amen.
