Mračna sudbina vojnika koji je razapeo Isusa – istina ili legenda?
U tami Velikog petka, među onima koji su izvršavali naredbe Rimskoga Carstva, bio je i jedan vojnik. Onaj koji je zakucao čavle u ruke i noge Onoga koji je došao spasiti svijet. Tko je bio taj čovjek? I što mu se dogodilo nakon što je nebo potamnilo i zemlja se zatresla?
Legenda o Longinu – vojniku koji je progledao
Prema kršćanskoj predaji, jedan od rimskih vojnika pod križem bio je Longin, onaj koji je kopljem probio Isusov bok. Evanđelja ga ne spominju imenom, ali Crkvena tradicija tvrdi da je upravo on, nakon što je vidio sve što se dogodilo, rekao: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk 15,39)
Legenda kaže da je bio gotovo slijep, a kad je Isusova krv potekla po njegovim očima – progledao je. Ne samo tjelesno, nego i duhovno. U tom trenutku u njemu se sve promijenilo.
Obraćenje i mučeništvo
Nakon Kristove smrti, Longin je napustio vojsku i postao Kristov sljedbenik. Širio je Radosnu vijest sve do Male Azije, gdje je na koncu mučenički ubijen zbog svoje vjere. Crkva ga slavi kao svetog Longina.
Dakle, čovjek koji je nekoć čavlima prikovao Sina Božjega – na kraju je dao vlastiti život za Njega.
Poruka današnjima
Ova priča nije samo o povijesti, nego o svakome od nas. Koliko puta i mi „razapinjemo“ Krista – svojim grijesima, ravnodušnošću, sebičnošću? Ipak, Gospodin uvijek daje novu priliku. Ako se Longin mogao obratiti – možeš i ti. Krist ne traži savršene. Traži one koji će se otvoriti istini.
Nebo se zacrnilo, zemlja se zatresla,
Hramski se veo raspolovio. Slomljen čovjek, Njegovo tijelo izranjavano, Nije govorio riječi, ali ljubav je blistala. Kroz krv i bol, Njegov pogled se podigao, I prošaptao sa slomljenim krikom… “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Stajao sam nepomično, moje srce od kamena, Ali u Njegovom glasu, osjećao sam se nepoznato. Kralj koji je umro s krunom od trnja, drhtao sam, jer sam znao da On tuguje.
Zbor Uistinu, ovo je bio Sin Božji… Vidim to sada, kroz suze koje naviru. Milost dana, ljubav podržana, Njegov posljednji dah, moja duša ostaje.
Porugljiva gomila, zemlja je jecala, Ipak kroz bol, On je vapio za milošću. “Oče, oprosti im, ne znaju što čine.” U toj je molitvi moje srce pronašlo istinu.
Mislio sam da sam spoznao snagu rata, Ali snagu su držali u rukama jednom razderanim. On je izabrao čavle, On je nosio sramotu, U njegovoj smrti, ja sam znala svoje ime.
Zbor Uistinu, ovo je bio Sin Božji… Vidim to sada, kroz suze koje naviru. Milost dana, ljubav podržana, Njegov posljednji dah, moja duša ostaje.
Most
Oh, krv koja je obojila zemlju, Duboka tišina, bez nade, bez zvuka. Dah koji je otišao, svjetlo koje je umrlo, Svijet zauvijek razapet.
Zbor Uistinu, ovo je bio Sin Božji… Vidim to sada, kroz suze koje naviru. Milost dana, ljubav podržana, Njegov posljednji dah, moja duša ostaje.
Outro sam došao kao vojnik, otišao kao sin, Klečeći pred beživotnim…
Napomena: Sav sadržaj na portalu Rastimo u vjeri zaštićen je autorskim pravima. Kopiranje i dijeljenje dopušteni su isključivo uz navođenje izvora i link na originalni članak. Hvala na poštivanju.
