Sveti Ivan Zlatousti ubraja se među najveće crkvene naučitelje i propovjednike u povijesti kršćanstva. Njegove riječi, iako izgovorene prije mnogo stoljeća, i danas snažno odjekuju jer govore o svakodnevnim životnim izazovima, obraćenju i svetosti života.
Posebno je upozoravao na težinu psovke, smatrajući je grijehom koji vrijeđa Boga, ranjava ljudsko srce i osiromašuje duhovni život. Njegov poziv nije bio usmjeren na osudu čovjeka, nego na obraćenje, kako bi svatko mogao iskusiti Božji mir, milosrđe i blagoslov.
Psovka nije obična navika nego ozbiljan grijeh
Sveti Ivan Zlatousti poznat je po svojim snažnim propovijedima u kojima je branio siromašne, upozoravao na nepravde i pozivao ljude na svet život. Među grijesima koje je posebno isticao nalazila se psovka, odnosno izgovaranje pogrdnih riječi protiv Boga i svetinja.
Njegove poznate riječi glase:
“Želite li da vas mine nesreća, okanite se psovke! Budite uvjereni: dok psovači ne prestanu psovati, svakim će danom nazadovati vaša polja, svi vaši poslovi i sva vaša nastojanja.”
Ovim riječima želio je naglasiti da čovjek ne može očekivati puni Božji blagoslov ako svjesno vrijeđa Boga svojim riječima. Njegova poruka prije svega poziva na promjenu života, iskreno kajanje i obraćenje.
U Starom zavjetu nalazimo ozbiljno upozorenje o svetosti Božjega imena (Lev 24,10–16). Taj biblijski tekst pokazuje koliko je Božje ime sveto i koliko je važno odnositi se prema njemu s poštovanjem. Kršćani danas taj odlomak čitaju u svjetlu Kristova milosrđa, koje svakoga poziva na obraćenje i oproštenje grijeha.
Bog uvijek prima onoga koji se iskreno kaje
Kroz povijest Crkve brojni su sveci i duhovni pisci upozoravali da psovka nije bezazlena navika. Godine 1846. u La Saletteu Blažena Djevica Marija, prema crkveno priznatom ukazanju, pozvala je vjernike na obraćenje, poštivanje Dana Gospodnjega i prestanak psovanja svetoga Božjeg imena.
Službenica Božja Marija od sv. Petra prenijela je riječi koje je pripisala Isusu Kristu, u kojima se posebno ističe bol zbog vrijeđanja njegova svetoga imena. Te poruke potaknule su razvoj pobožnosti zadovoljštine za uvrede nanesene Presvetom Imenu Isusovu.
Pojedini propovjednici i svećenici tijekom povijesti također su donosili svjedočanstva o ljudima koji su nakon teških životnih iskustava shvatili koliko je važno poštovati Boga i odbaciti psovku. Takva svjedočanstva mogu biti poticaj na razmišljanje, ali ih treba promatrati kao osobna iskustva, a ne kao službeni nauk Crkve o uzročno-posljedičnoj vezi između pojedinih nesreća i određenih grijeha.
Katolička Crkva uči da je psovka težak grijeh protiv druge Božje zapovijedi jer vrijeđa Božje ime, ali jednako tako uči da je Božje milosrđe uvijek veće od svakoga grijeha. Isus Krist nikada ne odbacuje čovjeka koji se iskreno kaje, ispovijedi svoje grijehe i odluči živjeti novim životom.
Zato je poruka svetoga Ivana Zlatoustoga i danas aktualna. Ona nije poziv na strah, nego na obraćenje. Umjesto riječi koje vrijeđaju, kršćanin je pozvan izgovarati riječi koje blagoslivljaju, donose mir i svjedoče vjeru. Tamo gdje prestaje psovka, otvara se prostor za zahvalnost, molitvu i Božji blagoslov u obitelji, zajednici i osobnom životu.
Sveti Ivan Zlatousti ostavio je Crkvi snažnu poruku o svetosti Božjega imena. Njegove riječi podsjećaju da je svaki kršćanin pozvan svojim govorom slaviti Boga, a ne vrijeđati ga.
Ako smo nekada pali u grijeh psovke, uvijek postoji put povratka kroz iskreno pokajanje, svetu ispovijed i odluku da naše riječi budu odraz ljubavi prema Bogu i bližnjima. Božje milosrđe otvoreno je svakome tko mu se vraća iskrena srca.
