Brat Daniele Natale, kapucin, cijeli je svoj život darovao služenju ranjenima i potrebnima u teškim godinama Drugog svjetskog rata.
O njemu se prenose svjedočanstva da je bio obdaren posebnim karizmama: darom bilokacije, moći oslobađanja od zlih duhova te uvidom u misli i srca ljudi.
Njegovo izvanredno iskustvo smrti, prolaska kroz čistilište i povratka u zemaljski život oblikovalo je njegovo jedinstveno duhovno poslanje.
Posebnu milost primio je u trenutku kada je, po Božjem promislu, prenio blagoslov Padre Pija Sluzi Božjem don Dolindu Ruotolu – upravo prije njegova prijelaza u vječnost.
“Ne boj se”
Brat Daniele bio je jedan od najbližih duhovnih sinova svetog Padre Pija. Prvi put ga je susreo već s pet godina prilikom posjeta San Giovanni Rotondu. Nekoliko godina kasnije, stigmatik iz Pietrelcine postao mu je duhovni otac i voditelj.
„Bili su poput blizanaca, i duhovno i tjelesno“, zapisao je Matteo Bevilacqua, autor knjige o mističnom životu ovog kapucina, bliskog suradnika Padre Pija, a prenosi Aleteia.
Godine 1952. bratu Danieleu dijagnosticiran je rak slezene. Vijest je odmah povjerio svome prijatelju u San Giovanni Rotondu. Padre Pio ga je tada uputio na liječenje u Rim, u kliniku Regina Elena, i to kod ateista, profesora Riccarda Morretija.
„Ne boj se, bit ću s tobom cijelo vrijeme“, rekao mu je sveti mistik. U početku je liječnik odbio operaciju jer je bolest bila u uznapredovalom stadiju, no na kapucinovo inzistiranje ipak ju je obavio. Nakon operacije brat Daniele pao je u komu i tri dana kasnije preminuo.
Tri sata u čistilištu
Obitelj se okupila oko njegova tijela na molitvi. No, tri sata kasnije, redovnik je odmaknuo pokrivač, ustao i progovorio.
Ispričao je da je nakon smrti stao pred Boga, kojega je vidio, ne kao strogog suca, nego kao Oca punog ljubavi. Shvatio je da ga je Stvoritelj pratio svakoga dana, iako on sam nije uvijek odgovarao na tu ljubav.
Kapucin je zatim osuđen na tri sata čistilišta. Bol koju je proživio bila je strašna i intenzivna, osobito u osjetilima tijela „koja su najviše vrijeđala Boga“. Najbolnija stvar bila je osjećaj odvojenosti od Stvoritelja. „Bol je bila nepodnošljiva. Nisam znao odakle dolazi, ali osjećao sam je vrlo snažno. Najviše su patila osjetila koja su vrijeđala Boga – oči i jezik – i to je bilo neopisivo, nevjerojatno.
A sve to bilo je samo za ‘kršenje zavjeta siromaštva’, za nekoliko lira koje, umjesto da predam poglavarima, potroših prema svojoj prosudbi, uvjeren da činim dobro“, posvjedočio je brat Daniele.
„Najstrašnije u čistilištu nije vatra, iako je žestoka, nego osjećaj odvojenosti od Boga i svijest da je čovjek imao sva sredstva za spasenje, a nije ih iskoristio.“
Vizija Djevice Marije
Tamo je vidio i Blaženu Djevicu Mariju kojoj je usrdno molio zagovor kod Boga Oca da mu omogući povratak na zemlju. Tada se pored Marije pojavio i Padre Pio te zamolio Gospu da olakša patnju svome prijatelju. Brat Daniele je bio oslobođen. Ovo iskustvo potaknulo ga je na posebno poslanje – obraćanje i vođenje duša prema Bogu nakon povratka na zemlju.
Blagoslov don Dolindu Ruotolu
Brat Daniele bio je i onaj koji je prenio Padre Pijev blagoslov don Dolindu Ruotolu na samrti. Ovaj izvanredni susret opisuje Joanna Bątkiewicz-Brożek u svojoj knjizi o Dolindu Ruotolu.
U Napulju, brat Daniele osjetio je snažan poriv da požuri k don Dolindu, bojeći se da neće stići prije njegove smrti. Odmah je otišao na adresu Via Salvator Rosa 58. Na četvrtom katu, gdje su žene molile krunicu, ušao je u sobu bez namještaja u kojoj je na jednostavnom poljskom krevetu ležao teško bolesni don Dolindo. Kapucin ga je blagoslovio i molio nad njim, ispunivši tako poslanje koje mu je povjereno.
Mistični susret s Marijom
Brat Daniele bio je poznat i po svojoj posebnoj ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji. No, priznao je da mu nije uvijek bilo lako moliti krunicu.
„Ljubio sam Gospu i krunicu, ali u trenucima tjelesne ili duhovne slabosti nisam mogao izmoliti ni jednu desetku. Sama pomisao na pedeset Zdravomarija bila je za mene teška: ‘Hoću li to uspjeti?’ Počinjao bih moliti, ali ubrzo bi me obuzimali nemir i misli: ‘Kada ću završiti?’ Ponekad uopće nisam ni uzeo krunicu u ruke“, prisjetio se. No, mistični susret s Marijom promijenio je njegov odnos prema ovoj molitvi. U snu mu je rekla:
„Moli krunicu, sine.“
„Kako da je molim? Ne mogu!“, odgovorio je plačući.
„Ja ću ti pomoći. Molit ćemo zajedno. U molitvi me traži što god želiš i udijelit ću ti to“, rekla mu je Majka Božja.
Izvor: Vjerahr
