Predivna duhovna poruka koju je govorio vlč. OdilonSingbo što je točno pravi Božić i kako dočekati i proslaviti dolazak i rođendan Isusov.
Nalazimo se u vremenu došašća. Na ulicama svijetle lampice, ukrasi, mirišu kobasice i kuhana vina, darovi u trgovinama kupuju se na veliko. No, je li u tome bit došašća i Isusovog rođenja? Baš nije. Kako u komercijaliziranom svijetu osjetiti istinsku bit došašća, radosno se i kvalitetno pripremiti za Isusov dolazak i kako nam u tome mogu pomoći mise zornice za Narod.hr govori vlč. Odilon Singbo s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. S nama podijelio i kako se ljudi za Božić pripremaju u njegovom rodnom Beninu.
Pitanje što je došašće ili advent čini se banalno. Ipak, u današnjem svijetu neprestano treba govoriti o njegovoj biti. Vlč. Odilon ističe da je, kada se govori o tome, jako bitno imati na umu koga imamo pred sobom. Ali, dodaje, i vjernicima treba stalni podsjetnik i pozivanje da ne zaborave što je bit adventa.
„Zašto treba neprestano podsjećati? Zbog utjecaja svijeta na kršćanske sadržaje. Mogu odmah reći da živimo u jednom vremenu koje možemo zvati vremenom raspamećenog kršćanstva. To je vrijeme i društvo koje rado uzima neke kršćanske vrijednosti, ali ih i izobličuje i prikazuje s nekim drugim pojavnostima. Zato je vrlo bitno podsjetiti i kršćane na bit adventa“, istaknuo je.
Advent nas podsjeća da smo ljudi
Dodaje da bit adventa nije aktivizam u smislu raspršenosti u različitim aktivnostima, što sve treba stići, njegovati običaje i posjećivati sadržaje.
„Od kuhanog vina pa dalje. To nije advent i nema veze s njim. To jesu vanjski čimbenici koji mogu dati neki ugođaj tom vremenu. Ali advent je prije svega povratak u nutrinu. U društvu ili u svijetu brzine, raspršenosti, utrka na sve strane, advent upravo dođe da ne zaboravimo biti ono što jesmo, da ne zaboravimo biti ljudi. To je vrijeme koje nas priprema za rođenje Boga koji je uzeo ljudsko tijelo, koji je postao čovjek i da time želi reći čovjeku da ne zaboravi svoj prvotni poziv, a to je da bude čovjek. To se ne može ostvariti bez povratka u nutrinu“, pojašnjava vlč. Odilon.
Ističe i kako nas sama priroda, poput hladnoće vani, poziva na ulazak u nutrinu.
„Da malo vidimo gdje stojimo s tom svojom ljudskošću i kako se pripremamo za rođenje našega spasitelja. Ako uspijevamo uspostaviti određeni mir i ravnotežu, to duhovno najprije, onda će advent sa svim ostalim dodacima imati smisla. Ali ako polazimo od tih dodataka, onda definitivno nismo ušli u bit adventa“, naglašava.
Zornice – dan nam počinje s Bogom
Kroz vrijeme došašća vjernici odlaze na rana misna slavlja kako bi se što bolje pripremili za dolazak malenoga Isusa. Ova rana misna slavlja u došašću, među Hrvatima su prozvana zornicama i imaju veliki duhovni, ali i tradicijski značaj.
„Samim time što čovjek napravi neki taj ‘pritisak’ na sebe da mora skratiti svoje vrijeme noćnog odmora, da skraćuje san da može rano ići na zornicu, to je temeljni uvjet da bismo ostvarili istinski advent“, ističe vlč. Odilon.
Uz zornice ističe još dvije bitne stvari za istinski advent i pripremu za Božić. Jedna od njih je sam sadržaj na zornicama u vidu kratkih i poticajnih poruka.
„Uz ono što je bilo u propovijedi, važan dio su i poticajne misli koje ljudi mogu nositi doma. Bitno je da čovjek nosi tu misao kroz cijeli taj dan, s vremena na vrijeme razmišlja o tome i to nosi usred svih drugih obveza. Ipak dan je započeo s Bogom, što možda nije uobičajeno u onim drugim redovitim vremenima“, dodaje.
Ljudski susret i obiteljsko zajedništvo
Treća bitna stvar koju vlč. Odilon ističe nije nužno vezana uz duhovni sadržaj, a to je susret s čovjekom.
„Znamo da slavimo svece s različitim običajima sv. Barbara, Nikola, Lucija… to su sveti koji pozivaju na susret s čovjekom. Ne možemo ići ususret Bogu ako nemamo susret s čovjekom. A taj susret s čovjekom počinje s našom obitelji. Ne možemo reći da se bavimo djecom time što ih vozimo na različite vannastavne aktivnosti. Imamo li vremena sjesti s njima i pitati ih što oni nose, što ih muči. Mislim da je advent vrijeme koje nas baš poziva na to zajedništvo da se ljudi bave onim temeljnim pitanjima vezanim uz njihov obiteljski život“, naglašava.
Dodaje da nikako ne smijemo zaboraviti na siromahe jer je došašće uvijek vrijeme darivanja. No, ističe, to vrijeme darivanje ne smije biti ograničeno samo na advent.
Kako se u Beninu priprema za Božić?
U Beninu, odakle dolazi vlč. Odilon, ljudi se ipak malo drugačije pripremaju za Božić.
„Ja bih rekao da je Hrvatska tu u velikoj prednosti koje nije uvijek svjesna, a to je prednost tih misa zornica. Istina je da ljudi u Beninu ne idu na zornice specifično u vremenu adventa, nego ovisno o tome kako je organiziran pastoral u župi“, kaže nam vlč. Odilon.
Dodaje da inače u Beninu većina župa ima misu ujutro u 6, 7 pa su ljudi već naviknuti na „cjelogodišnje zornice“.
No, kaže, ljudi u Beninu i fokus cijelog tog vremena priprave postavljaju malo drugačije nego Hrvati. Fokus nije na darivanju, nego na potrebitim i zajedništvu. Dodaje kako se često i djeca sama organiziraju u zajednice kojima su u središtu jaslice.
„Hodaju od vrata do vrata kako bi naviještali novost koja se događa u njihovom životu, a to je Isus koji ih unatoč njihovoj neimaštini i siromaštvu toliko voli da je postao jednim od njih“, ističe.
U Beninu ljudi zapravo tijekom adventa žive normalno prema liturgijskim pravilima, ali bez zornica kao u Hrvatskoj.
„Ali božićno vrijeme baš dolazi kao jedno vrijeme puno nade, kada im nada ponovno ojača, kao da netko bustira njihovu nadu i to je ono što je možda tamo istaknutije. Vidjet ćete ljude koji slave Božić stvarno radosno, premda ćete na stolu vidjeti oskudicu“, naglašava.
Sam vlč. Odilon svake godine u svojoj župi organizira Božić za djecu. Prošle godine ih je bilo preko 2000, a ove godine već su krenuli s prijavama. „Kada vidite tu djecu na misi, i nakon mise cijelo dvorište, jedan obrok koji će dobiti, kako se zbor angažira i animira, kako plešu i slave, to je zaista Božić. To su stvari koje je ovdje teško organizirati ili uopće pojmiti“, zaključuje vlč. Odilon.
Upoznajmo Vlč: Odilon Singbo
Odilon-Gbènoukpo Singbo (Hondja, Benin 4. siječnja 1980.) beninski i hrvatski je katolički svećenik, teolog i duhovni pisac. Bio je prvi sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Uz materinski, govori francuski, latinski i hrvatski.
Trenutno je na službi u Zagrebačkoj nadbiskupiji.[1] Đakonski praktikum je vršio u varaždinskoj župi Dobroga Pastira, a kao mladomisnik poslan je za kapelana u župu Bestovje-Novaki-Rakitje. Bio je župni vikar Župe sv. Marka Križevčanina u Zagrebu.] U župi je duhovno i idejno vodio dramsku skupinu.
Objavio je knjigu kršćanskih razmišljanja Oluja će proći: S Kristom kroz korizmenu svakidašnjicu gdje čitatelja upoznaje s univerzalnim istinama i iskustvima kršćanske vjere i u određenom smislu mogućnošću iskustva i bogatstva življenja te vjere u raznovrsnosti kulturalnih tradicija.[8]
Gostovao je u posebnom uskrsnom izdanju emisije Roberta Knjaza Svlačionica, posvećenoj trojici posebnih svećenika: vlč. Singbou, Domagoju Matoševiću i Dragutinu Goričancu.
Odlukom velikog kancelara Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, uzoritog kardinala Bozanića, od srpnja 2016. godine vlč. Singbo razriješen je službe župnog vikara u župi Sv. Marka Križevčanina i imenovan prvim sveučilišnim kapelanom Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Službu kapelana obnašao je do 2021. godine.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2019. godine doktorirao je radnjom Teološko-bioetičko vrednovanje transhumanističke antropologije.
