Dakle, kao što je po prekršaju jednoga na sve ljude došla osuda na propast, tako je i po pravednosti jednoga na sve ljude došao dar na opravdanje života.
Rimljanima 5,18
Božja želja nije samo to da nama grešnicima oprosti našu krivnju, nego i danas nas opravda, to jest proglasi slobodnima od svake krivnje za koju bismo mogli biti optuženi.
Kako je to moguće? Po samom Bogu, koji je istinski i jedini izvor opravdanja: „Tko će optužiti izabranike Božje? Bog je taj koji opravdava“ ( Rimljanima 8,33 ).
Kako je došlo do takvog opravdanja? Putem otkupljenja koje je naš Spasitelj ostvario na križu Golgote: „Opravdani smo besplatno njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu“ ( Rimljanima 3,24 ). Tako je Isus Krist, čija je krv sredstvo čovjekova opravdanja, postao utemeljitelj našeg opravdanja: „Opravdani smo njegovom krvlju“ ( Rimljanima 5,9 )
Kako osoba koja uvidi i prizna svoju krivnju pred Bogom prima to opravdanje? Vjera je ona ruka koja to prima: „Stoga smatramo da je čovjek opravdan vjerom bez djela Zakona“ ( Rimljanima 3,28 )
Što, onda, znači izjava iz Jakovljeve poslanice 2,24: „Vidite, dakle, da se djelima čovjek opravdava, a ne samo vjerom.“ Putem dobrih djela vjernik daje neporeciv dokaz iskrene vjere koja mu je u srcu.
